REDIRECTED Upute za koristenje E2-Kapi

UPUTSTVO ZA UPOTREBU E2-KAPI

Pre upotrebe promućkati. Piti jednom dnevno, uveče pre spavanja,
sa malo čaja ili vode.
Deca od 1 do 3 godine jednom uveče pre spavanja 10 – 14 kapi;
Deca od 4 do 6 godina jednom uveče pre spavanja 16 – 20 kapi;
Deca od 7 do 10 godina jednom uveče pre spavanja 22 – 30 kapi;
Deca od 11 do 18 godina jednom uveče pre spavanja 32 – 40 kapi:
Odrasli jednom dnevno, uveče pre spavanja 50 kapi.
Po potrebi piti 60 do 120 dana. Posle pauze od 10 dana, može se
ponoviti.

VAŽNE NAPOMENE
* Dojilje i trudnice, koje su ranije imale problema sa trudnoćom, kao i
trudnice do 3. meseca trudnoće, uvek bi trebalo da konsultuju svog
lekara, ili farmaceuta, pre uzimanja bilo kog preparata, pa tako i E2-
KAPI
.
Mada, u proteklih dvadeset godina, koliko su E2-KAPI na trži-
štu, neželjenih efekata nije bilo.
* Poznato je da kod infekcija urogenitalnog trakta veoma važnu ulogu
ima imunitet pacijenta. Zato snažno preporučujemo da se svaki paci-
jent, što je moguće više, potrudi oko jačanja sopstvenog imuniteta,
makar putem ishrane (sveže voće i povrće, med, propolis i drugi pče-
linji proizvodi, vitamin C…), kao i da unosi veće količine tečnosti (čaj,
limunada, sokovi, ali ne gazirani).
* Izbegavati kontakt E2-KAPI sa očima i sluzokožom.

PDF verzija za stampanje uputa sa dodatnim informacijama moze se naci ovdje: PDF upute za E2-Kapi

 

PIREVINA, PIRIKA – Način pripreme

PirevinaMislim da u svijetu ne postoji korov više rasprostranjen od pirevine. Djeca je zovu jednostavno “trava”. Ako postoji mali komadić zemlje i malo vlage, najvjerovatnije da će pirevina izrasti na tom mjestu. Toliko je raširena i uobičajena da je većina više i ne primjećuje. Malo ko bi i pomislio da ova biljka ima ljekovita svojstva. Osušeni dijelovi biljke koji se koriste za čajne mješavine su neugledni i često prljavi od zemlje. Miris je skoro nikakav i beznačajan. I pored svih ovih činjenica, pirevina je bila najtraženija biljka u našoj apoteci. Dr Hasanagić je preporučivao čaj od pirevine pacijentima sa bolesnom jetrom, pacijentima sa problemima na mokraćnim kanalima, bubrežnim bolesnicima, mladima koje su mučile bubuljice, trudnicama, itd… Impresivno za neku “običnu” travu i korov,  zar ne.

Napomena: obratite pažnju na donji dio teksta. Način pripreme pirevine je neuobičajen i dosta se razlikuje od načina pripreme većine drugih čajeva.

Doktor Hasanagic kaže:

Iz knjige “Ljekovito bilje i jetra”

Pirevina

Triticum repens (Linne), Agropyrum repens (Beauv) – Gramineae

Drugi nazivi: pirika, pirovina, puzava pirika, vornica.

To je trajna biljka; dosadan i žilav korov po njivama i vlažnim poljima. Širi se podzemnim puzavim rizomom. Nadzemni dio naraste i do 1,2 metra. Cvjetovi su udruženi u dugim dvorednim klasovima dugačkim i do 10 centimetara. Biljka cvjeta cijelo ljeto.

Za drogu se prikuplja rizom u proljeće i jesen (rhizoma graminis) Najbolje je u ovo vrijeme kod oranja iza pluga prikupiti rizom pirevine. Treba ga oprati i očistiti od bočnog korijenja, a zatim sušiti na suncu dok ne postane lomljiv. Droga je sladunjavootuznog okusa, bez posebnog mirisa.

Nalazište biljke: kao dosadan korov raste svukuda, na slabijem zemljištu, po žitnim poljima, medjama i putovima.

(Vedranov komentar: Skoro svaka biljna apoteka bi trebala da ima pirevinu. U mom nedavnom kratkom boravku u Sarajevu vidio sam je u sve četiri biljne apoteke u koje sam ušao. Mi smo je nabavljali naveliko od Instituta za proučavanje ljekovitog bilja “Josif Pančić” i “Alkaloid” iz Skoplja. Šta hoću da kazem je to da je mnogo lakše kupiti ovu biljku, nego je sam skupljati, čistiti, sjeckati i sušiti.)

Svojstva biljke: koliko god je štetan korov, toliko je visoko vrijedna ljekovita biljka, posebno u odnosu na jetru, žuč i žučne puteve. Droga djeluje kao holagog te služi za liječenje jetre i žuči, posebno žutice. Diuretik je, depurativ. U proljeće je treba upotrijebiti za čišćenje krvi. Odlična je i kod reumatičnih i uroloških oboljenja.

Indikacije

Žučni kamenac (holelitijaza), insuficijencija jetre i žučne kesice, žutica (icterus), upale mokraćnih i digestivnih puteva, bubrežni kamenci, oligurija, infektivna stanja i menopauza.

Osnovni način pripreme čaja od pirevine

Način pripreme: 30 grama droge prelije se jednom litrom vode. Prokuva 1 minut pa se ta voda prospe. Pirevina se izgnječi, doda 1.2 litra vode i kuva dok ne upari na 1 litar. Pri kraju dodaju se komadići limuna, ostavi da se ohladi, procijedi i pije po želji. Može se odmah napraviti veća količina čaja koju treba držati u frižideru, te koristiti 2 do 3 dana.

Da bi se pojačalo dejstvo ovog čaja kod urinarnih infekcija i kod bolesti jetre, ovaj način pripreme se može modifikovati: 20 grama pirike i 10 grama hajdučke trave (stolisnik, kunica) /Achillea millefolium/. Nemojte zaboraviti da  hajdučka trava sadrži gorke tvari koje će uticati na ukus čaja, čineći ga gorkim, neprijatnim i nepitkim za većinu. U tom slučaju se preporučuje da se čaj od hajdučke trave  napravi posebno i pije ujutro i naveče pred spavanje, a čaj od pirevine u toku dana i umjesto vode.

Čaj od pirevine možete nabaviti u regularnim i biljnim apotekama.

Drugi način pripreme čaja od pirevine

Kod angioholitisa, žutice i holecistitisa zajedno sa limunom treba dodati još i 15 grama korijena od broća (rubia tinctorum) i 20 grama korijena od sladića (glycyrrhiza glabra). Ostaviti da stoji 20 minuta, procijediti i piti 3 čaše dnevno.

Primjena u narodnoj medicini

Pirevina se upotrebljava za liječenje jetre i kod teškoća sa žuči kao i kod žutice. Takodje se primjenjuje kod bolova u bubrezima, kod svih vrsta kamenaca, kod infekcija mokraćnih kanala, kod bolesti pluća i plućne tuberkuloze, sa dosta meda.

4 supene kašike isitnjenog rizoma stavi se u 2 litra bijelog vina, kratko prokuha i ostavi pola sata, nakon čega se procijedi i nalije u boce. Uzimaju se 2-3 male čašice dnevno kod navedenih oboljenja, ali pod uslovom da ne postoji povišena tjelesna temperatura (Willfort).

Čaj od pirevine se može naći u biljnim apotekama ili naručiti od distributera najblizeg vasem mjestu boravka.

ČINJENICE I MITOVI

Simptomi eserihije

Mit broj 1: Brusnica /Cranberry/ lijeci urinarne infekcije.

Ovo je potpuno pogresno, i nametnuto odlicnom reklamnom strategijom proizvodjaca proizvoda od brusnice.

Cinjenica:  Bavim se problemima urinarnog trakta vise od 25 godina i jos nikad nisam sreo pacijenta koji se oslobodio urinarne infekcije bilo kojim proizvodom od brusnice, ukljucujuci i  caj, tablete, sirup, prasak ili sok. Ne postoji ni jedan zvanican medicinski dokument koji potvrdjuje da brusnica lijeci bilo kakvu infekciju. Jedini sto je dokazano u laboratorijskim uslovima je da brusnica stvara sredinu koja ne odgovara bakterijama. Ovo znaci da ce se bakterije udaljiti od brusnice, a ne da ce biti eliminisane. Napominjem, ovo je dokazano samo u laboratoriji, a ne u klinickim uslovima na zivom pacijentu. Morali bismo da se utopimo u soku od brusnice i da ovaj udje u svaki nabor urinarnog trakta da bi bakterija mozda odlucila da se udalji. Sok od brusnice i proizvodi od brusnice imaju diureticka svojstva. Takodje sadrze odredjene kolicine vitamina. Diureticko svojstvo brusnice pomaze brzem izmokravanju i brusnica se moze koristiti u ove svrhe kao pomocno sredstvo stvarnim terapijama protiv urinarnih infekcija.  U iste svrhe mozete koristiti sok od obicne borovnice koji ima skoro identicna svojstva kao i sok od brusnice,  ali ne tako razvijenu reklamnu kampanju, te je mnogo jeftiniji. U oba slucaja preporucuje se nezasladjen sok. Nezasladjen sok brusnice ima jako opor ukus, dok borovnica ima jako prijatan ukus. Sami odlucite. Postoje prirodni preparati koji pored brusnice sadrze i druge elemente i kao takvi imaju vecu efikasnost od same brusnice.

Za one koji znaju engleski, preporucujemo da pogledaju ovu web stranicu sa tekstom o neefikasnosti brusnice http://www.independent.ie/lifestyle/health/myth-busted-cranberry-juice-doesnt-prevent-bladder-or-kidney-infections-28820170.html

Mit broj 2: Rezultati antibiograma ce tacno pokazati koji ce antibiotici biti efikasni na vrstu infekcije i bakterije koju pacijent ima.

Pogresno. Antibiogram ce pokazati na koje antibiotike je bakterija osjetljiva na staklenom tanjiricu u laboratoriji, a ne u klinickim uslovima na pacijentu.

Cinjenica: Antibiogram samo daje ideju vasem ljekaru koji antibiotici sigurno nece djelovati, a ne koji antibiotici ce djelovati na infekciju. Ovo se ne mora dalje pojasnjavti, posto skoro svi posjetioci naseg web sajta iz licnih iskustava znaju da vrijednosti antibiograma nemaju mnogo veze sa praksom.

Mit broj 3: E-Kapi i E2-Kapi su definitivno rijesenje protiv infekcija urinarnog trakta.

Pogresno. E-Kapi i E2-Kapi pomazu vasem imunom sistemu u borbi protiv infekcije. Zavisno od snage vaseg imunog sitema, godina starosti, vrste i soja bakterije, E-Kapi ce djelovati brze, sporije, a vrlo rijetko i nikako.

Cinjenica: I pored toga sto E-Kapi imaju veci procenat efikasnosti od antibiotika i bilo kojeg drugog prirodnog preparata, nisu magicni napitak i u nekim slucajevima potrebno je vise od jedne terapije. E-Kapi po nekad imaju samo djelimicnu efikasnost, ili ne djeluju nikako. Kao na primjer us slucaju ESBL bakterije (trenutno testiramo nove kapi protiv ESBL bakterije i dosadasnji rezultati su vrlo ohrabrujuci). Vas imuni sistem je taj koji se bori protiv bilo koje infekcije u organizmu. Dobra terapja samo daje dovoljno “municije” imunom sistemu da se izbori protiv infekcije. E-Kapi pored ove municije imaju i antisepticka svojstva koja eliminisu veliki broj bakterija.

Mit broj 4: Velike kolicine vitamina C ne smiju da se uzimaju posto mogu izazvati razne tegobe.

Pogresno. Ovo je nametnuto od velikih farmaceutskih kompanija koje radije zele da vam prodaju mnogo skuplje lijekove nego da vas vide zdravim. Na zalost, i u mnogim, ne tako starim zvanicnim medicinskim udjbenicima, postoje netacni podaci o vitaminu C, kao na primjer, da velike kolicine vitamina C mogu da izazovu kamenac u bubregu. Ne postoji ni jedan jedini medicinski dokument ili istrazivanje koje dokazuje ovu tvrdnju. Po hemijskom sastavu vitamina C ovo je apsolutno nemoguce. Ne mozemo kriviti ljekare za davanje pogresnih informacija o vitaminu C, posto se na dosta medicinskih fakulteta i danas uci iz zastarjelih udzbenika.

Cinjenica: Niko nikad u istoriji covjecanstva nije bio otrovan prevelikom dozom vitamina C. U najgorem slucaju, ako koristite velike doze vitamina C dobit cete omeksanu stolicu, i to samo dok se organizam ne navikne na pojacanu dozu. Preporucena dnevan kolicina vitamina C od samo 60 miligrama su sramne i sprijeciti ce jedino dobijanje skrobne bolesti, ali apsolutno nema nikakve druge zdravstvene beneficije. Dnevene kolicine za jacanje imunog sistema za odraslu osobu su minimalno 4.000 miligrama i za zdravu osobu mogu ici do 10.000 miligrama. Ako ste pusac, za svaku popusenu cigaretu dodajte jos 25 miligrama dnevno. Za pojedine belesti kolicine potrebnog vitamina C idu od 20.000 miligrama do 50.000, pa cak i do 200.000. U periodu od novembra 2011 do marta 2012, ja licno sam primao direktno u venu, svaki dan 50.000 miligrama vitamina C, zbog dijagnoze malignog tumora na vratu. Jos uvijek uzimam istu kolicinu vitamina C direktno u krvotok jedanput mjesecno, dok u suplementima uzimam 6.000 do 10.000 miligrama dnevno. Moja djeca koja su zdrava uzimaju oko 4.000 miligrama dnevno. Moja supruga i ja spremamo veliki clanak o beneficijama i zabludama oko vitamina C koji ce biti objavljen na nasem sajtu http://prirodnamedicina.com 

Mit broj 5: Limun sadrzi velike kolicine vitamina C.

Pogresno. Limun, paprika, kivi, brusnica, narandza su bogatiji vitaminom C nego neko drugo voce i povrce, ali daleko od toga da sadrze velike koicine.
Cinjenica: Prosjecan limun, narandza ili paprika, sadrze izmedju 40 i 60 miligrama vitamina C. Voca i povrca sadrze i druge korisne materije, kao sto su bioflavonoidi, minerali, enzimi itd., pa iz tog razloga treba ih koristiti redovno. Ako zelite koristi od vitamin C za jacanje imunog sistema, po gore navedenim kolicinama, trebace vam otprilike 100 limunova ili narandzi dnevno. Vrlo neprakticno. Za pojacane zdravstvene beneficije potrebno je koristiti vitamin C u suplementima.

Mit broj 6: Prirodni vitamin C je bolji od vjestackog.

Pogresno. Organizam ne pravi razliku izmedju prirodnog i vjestackog vitamina C.

Cinjenica: Ne postoji prirodni i vjestacki vitamin C. Postoji samo vitamin C. Suplementi vitamina C od narandze, limuna, brusnice, sipurka, nara, hibiskusa su isti kao i obican vitamin C sa dodatnim ukusima i visom cijenom.

Razlika izmedju E i E2 kapi

E-Kapi se koriste kod vec postojecih infekcija.

E2-Kapi se koriste kao preventivno sredstvo protiv dobijanja novih infekcija. E2-Kapi nisu garancija da do nove infekcije nece vise nikad doci. Zavisno od vaseg imunog stanja E2-Kapi ce eliminisati ili znacajno usporti razvoj novih infekcija. Jacanje imunog sistema je najbolja metoda za dugorocno sprecavanje razvoja novih bakterija. Na zalost, snaga imunog sistema se brzo gubi, a sporo vraca. Dok radite na jacanju imunog sistema E2-Kapi su izvanredno pomocno sredstvo koje usporava ili sprecava razvoj novih infekcija.

E-KAPI. Poznato je da se urinarne infekcije kod nekih osoba cesto vracaju, a posebno kod onih sa oslabljenim imunitetom. Za sprecavanje vracanja infekcija preporucuje se jacanje imunog sistema putem ishrane, izbegavanje stresa i stresnih situacija, koriscenje blagih cajeva za umirenje, kao i vjezbe disanja i meditacije.

ZA ONE KOJI ZELE DODATNU POMOC TU SU E2-KAPI.

Njihova osnovna funkcija je zastita i sprecavanje vracanja infekcija urogenitalnog trakta. Kako urinarnih, tako i vaginalnih. Kad se jednom oslobodite napasti zvane eserihija i suzbijete infekciju, ubuduce mozete biti sigurni i bezbedni – uz pomoc E2 KAPI.
Uz pomoc nasih saradnika, razvili smo preparat koji djeluje brzo, efikasno, neskodljivo i pristupacno. E2-KAPI su logican dodatak nasim vec poznatim E-KAPIMA. I dok E-Kapi djeluju terapeutski kod vec postojecih urinarnih i vaginalnih infekcija, E2-KAPI djeluju preventivno. E2-KAPI su namijenjene kako odraslima, tako i djeci. Ne samo da djeluju antibakterijski i antifungalno vec i imunoloski.

Medical Botany Research, kompanija iz Kanade koja je uradila cijeli projekat registracije nasih kapi za plasman na kanadskom i americkom trzistu, dokazala je da jedan od sastojaka E2-KAPI djeluje imunoloski protiv eserihije koli. Ovo znaci da je moguce postati imun na infekcije izazvane eserihijom ukoliko se kapi uzimaju dovoljno dugo. E2-KAPI sprecavaju talozenje bakterija na zidovima urinarnog i vaginalnog trakta kao i razmnozavanje istih u urinu tokom noci. Ovaj metod se pokazao kao vrlo efikasan i praktican kod pacijenata koji su pristali da testiraju E2-KAPI.

– Kapi se uzimaju samo jedanput dnevno, uvece pred spavanje, sto pojednostavljuje cijelu terapiju;
– Kapi ne morate da nosite sa sobom (osim ako ne putujete);
– Necete zaboraviti da ih uzmete ako ih drzite pored kreveta;
– Djeluju mnogo bolje i efikasnije od svih do sada preporucenih metoda;
– Djeluju efikasno kod osoba koje cesto imaju probleme sa infekcijama urinarnog i vaginalnog trakta, izazvanim oslabljenim imunim sistemom, refluksom, cistitisom, pielonefritisom, seksualnim odnosima, kamencom, ili pijeskom u bubregu;
– Bakterije ne postaju rezistentne na kapi kao sto je to slucaj kod antibiotika;
– Nemaju stetne posljedice ako se uzimaju prema uputstvu za upotrebu;
– Sigurne su za djecu i trudnice;

E2-KAPI su pakovane u flasice od 50 ml. Kod svakodnevne upotrebe, jedna flasica za odrasle traje oko 45 dana, a kod djece znatno duze. Nedavna registracija nasih kapi u Kanadi jos jedno je od priznanja kvalitetu nasih proizvoda.

Takodje, Zavod za javno zdravlje Srbije, Valjevo, ID br. N513 od 06.06.2011. godine, posle izvršenog fizičko-hemijskog ispitivanja i mikrobiološkog ispitivanja, a na osnovu izjave laboratorije o usaglašenosti i rezultata laboratorijskih ispitivanja, utvrđeno je da E2-KAPI, tečni instant čaj, deklarisane neto zapremine 50 ml, ISPUNJAVAJU USLOVE u odnosu na kontrolisane mikrobiološke pokazatelje prema odredbama Pravilnika o mikrobiološkoj ispravnosti namirnica u prometu (Sl. list SRJ br. 26/93, 53/95 i 46/ 2002) i Pravilnika o kvalitetu i drugim zahtevima za čaj, biljni čaj i instant čaj (Sl. list SCG br. 51/05).

REDIRECTED UPUTSTVO ZA UPOTREBU E-KAPI

Generalne upute, kako koristiti E-Kapi

Većina korisnika sa regularnim urinarnim infekcijama mogu korisiti uputstvo za upotrebu E-Kapi prema dole priloženoj tabeli. Zavisno od broja bakterija i dužine infekcije učestalost uzimanja i broj kapi se može povečati po potrebi.

  • Piti 3 puta dnevno, 15 minuta pre jela, sa malo čaja ili vode.
  • Bebe od 6 meseci 3 puta dnevno po 5 – 6 kapi;
  • Bebe od 7 meseci 3 puta dnevno po 7 – 8 kapi;
  • Bebe od 8 meseci 3 puta dnevno po 9 – 10 kapi;
  • Bebe od 9 meseci 3 puta dnevno po 11 – 12 kapi;
  • Bebe od 10 meseci 3 puta dnevno po 13 – 14 kapi;
  • Bebe od 11 meseci 3 puta dnevno po 15 – 16 kapi;
  • Deca od 1 do 6 godina 3 puta dnevno po 20 – 25 kapi;
  • Deca od 7 do 16 godina 3 puta dnevno po 30 – 35 kapi;
  • Odrasli 3 puta dnevno po 40 kapi.

* Koliko dugo treba koristiti E-KAPI zavisi od uzroka, vrste i jačine  infekcije, soja bakterije i snage imunog sistema korisnika. U velikom broju slučajeva korištenje od 10 do 12 dana će eliminisati većinu urinarnih infekcija.

VAŽNE NAPOMENE

* Prema našim dosadašnjim iskustvima, u slučaju da nema anomalija bubrega (napr. kamen, pesak, refluks…), u preko 90% slučajeva dovoljna je samo jedna terapija (50 ml) da se suzbije infekcija; retki su oni kojima je potrebna i druga ili treća.

Slučajevi kod kojih se E-Kapi uzimaju produženo vrijeme:

  • ESBL infekcije. (Extended Spectrum Beta Lactamase).
  • Infekcije prostate i sperme
  • Infekcije izazvane kamencom ili pijeskom u urinarnom traktu
  • Infekcije izazvane korištenjem katetera ili drugih medicinskih pomagala
  • Infekcije izazvane korištenjem pelena za odrasle
  • Infekcije kod osoba sa izrazito oslabljenim imunim sistemom
  • Infekcije izazvane sindromom medenog mjeseca
  • Infekcije izazvane fizičkim poremečajima na urinarnom traktu

* Dojilje i trudnice, koje su ranije imale problema sa trudnoćom, kao i trudnice do 3. meseca trudnoće, uvek bi trebalo da konsultuju svog ljekara ili farmaceuta pre uzimanja bilo kog preparata, pa tako i E-KAPI. Mada, u proteklih 25 godina, koliko su E-KAPI na tržištu, neželjenih efekata nije bilo.

REGISTRACIJE E-KAPI

Licensing Document Acknowledgement od 26. 03. 2009. godine Kanadskog Ministarstva zdravlja (Health Canada), File number 142998, Company code 23895, odnosno NPN 80023108, od strane Natural Health Products Directorate (NHPD), odnosno Bureau of Product Review and Assessment (BPRA), Biroa za pregled i procenu proizvoda Kanadskog Ministarstva zdravlja POTVRĐUJE SE da su E-KAPI prošle sve nivoe procene, da su BEZBEDNE ZA LJUDSKU UPOTREBU po zdravstvenim propisima Kanade. Ovim dokumentom se dozvoljava slobodno stavljanje u promet E-KAPI na tržištu Kanade i USA.

Prema stručnom mišljenju Katedre za bromatologiju Farmaceutskog fakulteta u Beogradu br. 1471/2 od 21. 06. 2010. godine, a u skladu sa Pravilnikom o uslovima u pogledu zdravstvene ispravnosti dijetetskih namirnica koje se mogu stavljati u promet (Sl. list SFRJ 4/85), u smislu člana 2, E-KAPI se svrstavaju u DIJETETSKE NAMIRNICE, a prema članu 3. istog Pravilnika pripadaju grupi 13, „ostale dijetetske namirnice“. S obzirom na sastav i količinu aktivnih komponenti, po mišljenju Katedre za bromatologiju, E-KAPI odgovaraju grupi DIJETETSKIH SUPLEMENATA.

Zavod za javno zdravlje Srbije, Valjevo (ID br. N861 od 28. 07. 2010. godine), posle izvršenog Fizičko-Hemijskog ispitivanja i Mikrobiološkog ispitivanja, na osnovu izjave laboratorije o usaglašenosti i rezultata laboratorijskih ispitivanja UTVRĐENO JE da E-KAPI, tečni instant čaj, deklarisane neto zapremine 50 ml, ISPUNJAVAJU USLOVE u odnosu na kontrolisane pokazatelje, prema odredbama Pravilnika o mikrobiološkoj ispravnosti namirnica u prometu (Sl. list SRJ br. 26/93, 53/95 i 46/2002) i Pravilnika o kvalitetu i drugim zahtevima za čaj, biljni čaj i instant čaj (Sl. list SCG br. 51/05).

Licenca za prodaju na tržištu Evropske unije EU br. 40103411190.

ANTIBIOTSKI PARADOKS. POUČNO!

Antibiotici i urinarne infekcije
  • Antibiotici za urinarnu infekciju
    Antibiotici više nisu efikasni protiv urinarnih infekcija.

    Kako se boriti protiv infekcija na koje upotreba antibiotika ne djeluje

  • Zasto je tesko osloboditi se infekcija izazvanih eserihijom koli i drugim bakterijama
  • Zbog cega dolazi do vaginalnih infekcija
  • Zasto antibiotici negativno uticu na jetru i izazivaju cirozu i rak jetre
  • Kako antibiotici uticu na stvaranje novih stetnih bakterija i virusa
  • Zasto antibiotici slabe nas imuni sistem
  • Zasto antibakterijski proizvodi, ustvari, pomazu razvoju bakterija
  • Kako antibiotici rijese jedan problem, a stvore jos veci
  • Kako se razvijaju stafilokoka, streptokoka, enterokoka i druge bakterija
  • Kako popraviti vec nastale probleme i izbaciti toksine iz organizm
  • Nastanak super bakterija
  • U kojim slucajevima su antibiotici neophodni
  • Kako se izbeci stetne uticaje izazvane upotrebom antibiotika
  • Zasto antibiotici vise nisu djelotvorni

NAPOMENA: Kroz tekst koji slijedi mozete saznati koliko je stetna (zlo)upotreba antibiotika i do kakvih nepopravljivih problema dovodi nepravilna upotreba bilo kakvih lijekova. Vazno je napomenuti, da i pored svih stetnih efekata, antibiotici u nekim slucajevima ne mogu da se izbjegnu i mogu biti jedina granica izmedju zivota i smrti. Ja ne savjetuje prekidanje, ili neuzimanje bilo koje terapije prepisane od strane ljekara ili doktora. Koriscenje medikamenata kao sto su antibiotici je odgovornost samog pacijenta i ljekara koji ih prepisuje. Cilj mi je da upoznam, kako pacijente, tako i medicinske radnike, do kakvih problema dovodi nekontrolisana i nepravilna upotreba lijekova, kao i da skrenem paznju na neke alternativne metode i nacine, koji uspjesno mogu zamijeniti sinteticke lijekove bez stetnih posljedica.

KOLIKO JE TEZAK PLAVI KIT? Plavi kit je tezak oko 100,000.000 grama, dok je jedna bakterija teska 0.00000000001 gram. Ocigledno, razlika u tezini izmedju kita i bakterije skoro da ne moze da se imenuje brojcano. Ja nisam siguran ni postoji li ime za broj sa toliko cifara. Interesantna je cinjenica da taj sicusni, okom nevidljivi, organizam moze da ubije ne samo najveceg sisara na kugli zemaljskoj, nego i bilo koje drugo zivo bice, ukljucujuci i covjeka. Kako je to moguce?

Prvo da malo pojasnimo sta je to bakterija. Bakterija je mikroskopski jednocelijski organizam koji se, bukvalno, nalazi svugdje. To i nije neki problem, posto vecina bakterija nije opasna, naprotiv, vrlo su korisne. Prosjecna osoba ima oko 100 hiljada milijardi bakterija koje zive na kozi i u utrobi. Vecina ovih bakterija potpomaze bioloske funkcije i odrzava nas u zivotu, pomazuci metabolizam i stiteci nas organizam od drugih stetnih bakterija.
Korisne bakterije u prirodi razgradjuju mrtve biljke i zivotinje i tako ciste okolinu i proizvode djubrivo. Neke bakterije cak razgradjuju i toksicna jedinjenja. Na primjer, naucnici su koristili bakteriju koja jede sirovu naftu da ociste more blizu obala Aljaske kada je nafta iscurela iz Exxon Valdez tankera.

ESERIHIJA KOLI BAKTERIJA… PRIJATELJ ILI NEPRIJATELJ? Zavisno od okruzenja i uslova u kojima se bakterije razvijaju i obitavaju, pojedine vrste mogu biti vrlo korisne, ali isto tako, u nekim slucajevima mogu biti vrlo stetne, cak smrtonosne. Na primjer, bakterija eserihija koli (Escherichia coli) zivi u ljudskom i zivotinjskom probavnom traktu i regularni je dio stomacne flore. Eserihija ne samo da stiti sluznicu zeluca od ostalih stetnih bakterija, nego proizvodi i vitamin K koji nam je potreban. Problem sa eserihijom je kad iz probavnog trakta, na neki nacin, dospije u drugo okruzenje, mutira i pocne da se siri. Eserihija putem fekalija, ili na neki drugi nacin, moze da predje u urinarni i/ili vaginalni trakt i izazove infekcije i upale. Nekontrolisanim razmnozavanjem ili promjenom karakteristika u novoj okolini, eserihija ce napraviti probleme kao sto su urinarne, vaginalne, plucne, ili kozne infekcije.
Cak i ako se ista vrsta bakterije, na neki nacin, vrati u probavni trakt, gdje je u svojoj prvobitnoj formi bila korisna, napravice probleme kao sto su proljev, povracanje, vrtoglavica. Kod osoba sa vrlo slabim imunim sistemom moze izazvati cak i smrt. Isti, ili slicni problemi ce nastati ako covjek, na neki necin, unese u organizam eserihiju zivotinjskog porijekla. Iako se radi o istoj vrsti bakterije, zivotinjska eserihija ima drugacije karakteristike i ne utice na covjeka na isti nacin, kao eserihija nastala u ljudskom organizmu. Takodje treba znati, da bi zivot diabeticara bio mnogo tezi bez eserihija bakterije. Naime, eserihija bakterija se koristi za proizvodnju insulina za insulinske inekcije.


Eserihija BakterijaBIOLOSKE RATNE IGRE…
Bakterije su vrlo prilagodljive i lako se adaptiraju na novu okolinu. Jedan od glavnih uzrocnika sirenja infektivnih bakterija je nehigijena i nepaznja. Prije samo nekoliko stotina godina, u vrijeme nedostatka sapuna i tople vode, epidemije su odnosile stotine hiljada zivota. Opce misljenje je da se smrtnost, uzrokovana bakterijskim i virusnim epidemijama, znacajno smanjila pronalaskom antibiotika i da se zbog toga produzio prosjecni zivotni vijek ljudi.
Statistike nam pokazuju koliki je bio prosjecan ljudski vijek prije pronalaska antibiotika, a koliko se produzio poslije. Dok je tacna cinjenica da ce antibiotici pomoci u borbi protiv nekih bakterijskih, ili virusnih infekcija, toliko su statisticki podaci o prosjecnoj duzini ljudskog vijeka zavaravajuci. Tacno je, naime, da je prosjecan ljudski vijek produzen i da bakterijske i virusne infekcije ne odnose toliki broj zivota kao nekad. Ovo najvise zahvaljujuci poboljsanju kvaliteta zivota. U prvom redu zahvaljujuci poboljsanju higijene. Sapun, topla voda, funkcionalna kanalizacija i obrazovanje su glavni uzroci smanjenja zaraza i produzenja prosjecnog ljudskog vijeka, a ne pronalazak antibiotika. Jednostavno, manji broj ljudi oboljeva od infekcija i samim tim prosjecna duzina ljudskog vijeka se produzila.

Ne zelim da potcjenjujem antibiotike i njihovu ulogu u savremenoj medicini. Mnogi zivoti su spaseni upotrebom antibiotika. Prije pronalaska antibiotika ljudi su umirali od obicnih posjekotina, zubobolja ili gripa. Medjutim, antibiotici nisu doprinijeli smanjenju broja stetnih bakterija ili virusa u okolini. U stvari, antibiotici su pomogli razvoju novih bakterija i virusa koji su mnogo opasniji i stetniji po ljudsko zdravlje i okolinu opcenito.
Takodje, antibiotici su zasluzni za masovno sirenje nekih opasnih bakterija koje su nekad postojale u vrlo malim kolicinama i nisu pravile probleme. Zvuci paradoksalno, ali je istinito. Antibiotici cija je svrha da se bore protiv bakterijskih i virusnih oboljenja, doprinose razvoju novih, opasnijih mikrocelijskih organizama i nekontrolisanom sirenju nekih bakterija sa kojima je ljudski imuni sistem nekad lako izlazio na kraj. Razlog ovome je zloupotreba antibiotika i njihovo koristenje kada uopste nisu potrebni.
Da malo pojasnim istoriju i nacin rada antibiotika. Uzgred budi receno, rijec “antibiotic” bukvalno u prevodu znaci “protiv zivota”.
Antibiotici nisu ljudski izum. Ustvari, stariji su od ljudi oko 3 milijarde godina. Od prvih znakova zivota na kugli zemaljskoj, bakterije i gljivice su se borile za hranu i teritoriju. To su bile borbe za zivotni opstanak i odrzanje vrste. U tu svrhu ovi mikroorganizmi su koristili hemijsko i biolosko oruzje. Gljivice i bakterije su proizvodile toksicna jedinjenja u cilju unistenja konkurencije. Ova jedinjenja su, u stvari, prvi antibiotici i prirodni su dio odbrambenog sistema organizma. Ovi, prirodno nastali antibiotici, bili su nepoznati covjecanstvu veci dio istorije. Dok su se ovi mikroskopski organizmi uspjesno borili jedni protiv drugih, ljudi su umirali od infekcija izazvanih tim istim organizmima.
Gljivice su proizvodile antibiotike za borbu protiv bakterija, bakterije su se prilagodjavale i mijenjale. Ove promjene su se prenosile na novonastale bakterije i pomagale im da prezive napade. Uspjesna promjena ih je cinila otpornim na prirodne antibiotike. Znaci, prve bakterije koje su bile otporne na prirodne antibiotike, pojavile su se mnogo prije nego sto su ljudi znali za bakterije, a kamoli za antibiotike.
Ovaj prirodni proces i mogucnost promjene bakterija u novi, otporniji oblik, danas je glavni uzrocnik pojave bolesti na koje sinteticki lijekovi vise ne djeluju.

Do pojave sintetickih antibiotika ovaj proces je bio prirodno balansiran. Bakterije bi postale otporne na jednu vrstu toksina proizvedenog od strane gljivica ili drugih bakterija. Gljivice bi proizvele drugu vrstu i tako u krug. Priroda se pobrinula da ni jedna vrsta ovih mikroskopskih organizama ne preovlada. Medjutim, izumom sintetickih antibiotika poremecena je prirodna ravnoteza. Bakterije nisu vise morale da se prilagodjavaju samo prirodnim antibioticima stvorenim od strane drugih organizama, vec i antibioticima koje su proizveli ljudi.

OPET ESERIHIJA… Svaki put kad osoba upotrijebi antibiotik u svrhu suzbijanja infekcije, ili neke upale, istog trenutka ubije se stotine raznih vrsta bakterija u organizmu. Antibiotik prvo unisti najslabije bakterije, bez obzira da li su to bas one koje su izazvale bolest, ili one koje su potpuno bezopasne, ili cak korisne. Ovo cemo pojasniti na primjeru eserihija koli /Escherichia coli/ bakterije. Recimo da osoba zenskog pola na neki nacin dobije infekciju urinarnog trakta izazvanu eserihijom. (Ovdje se necemo baviti objasnjenjima na koji nacin eserihija dospije u mokracne kanale. Vise o tome i kako se uspjesno rijesiti infekcija izazvanih eserihijom mozete procitati na nasem sajtu).

Poslije uzimanja uzorka urina, laboratorija ce dostaviti doktoru analizu u kojoj je navedena kolicina bakterija koja je izazvala infekciju i, u vecini slucajeva, spisak antibiotika na koje ta bakterija reaguje. Sama cinjenica da laboratorija testira bakterije iz urina na vise vrsta antibiotika dovodi nas do zakljucka da sama eserihija ima vise podvrsta od kojih neke nece uopste reagovati na neke lijekove. Ovo nije uvjek bio slucaj. Na samom pocetku bio je samo jedan antibiotik koji bi rijesio infekciju. Medjutim, antibiotik nece unistiti 100% svih bakterija. Cak i u slucaju da unisti 99.999% bakterija, onaj mali broj bakterija, koje su prezivjele, ce se primiriti i u pogodnom trenutku ponovo aktivirati, proizvodeci potomstvo otporno na prvobitno koristeni antibiotik. Sljedeca infekcija, koja moze doci u kracem ili duzem vremenskom razmaku, nece biti uspjesno tretirana istom kolicinom ili istom vrstom antibiotika. Zbog toga su farmaceutske kompanije konstantno pronalazile nove i jace antibiotike na koje se vremenom bakterije i virusi neminovno prilagode. Svaka nova vrsta antibiotika obavezno dovodi do stvaranja nove vrste mikroorganizama koji su sve otporniji i opasniji od prethodnih. Ovaj proces je doveo do stvaranja takozvanih “super mikroorganizama” (na engleskom “super bugs“) koji su apsolutno otporni na sve trenutno postojece lijekove. O ovome cemo kasnije opsirnije govoriti.

Da se vratimo sada na slucaj one, vec pomenute, zenske osobe, koja je na neki nacin dobila infekciju mokracnih kanala izazvanu eserihijom koli. Analiza urina je pokazala broj bakterija i vrste antibiotika koje doktor moze da prepise u cilju eliminisanja infekcije. Odgovarajuci antibiotik je prepisan i osoba je pocela sa terapijom. Poslije samo nekoliko dana koristenja prepisanog lijeka, broj bakterija je smanjen i simptomi upale nestaju. Nema vise peckanja prilikom mokrenja, bol u krstima nestaje i osoba se osjeca zdravom. U ovoj situaciji nas zamisljeni pacijent moze donijeti dvije odluke. Jedna, da prekine uzimanje lijeka jer se osjeca zdravim, a druga, da nastavi po uputstvu ljekara i zavrsi terapiju do kraja.

Koja od ove dvije odluke je pravilna, a koja nepravilna?
Osoba koja zdravorazumski razmislja zavrsila bi prepisanu dozu lijeka do kraja, sto je u svakom slucaju sasvim ispravno. Jer ako ne zavrsite dozu do kraja mogu se desiti sljedece stvari. Infekcija ce se vratiti vrlo brzo, ili ako se i ne vrati bas odmah, ostatak eserihija koli bakterija ce se prilagoditi na koristeni antibiotik i mirovati do sljedeceg pogodnog trenutka za razvoj nove infekcije, koju je sada teze lijeciti istom kolicinom, ili istom vrstom antibiotika.
Sta se desava kada osoba zavrsi potpuno prepisanu dozu antibiotika. Nesporno je da ce infekcija u nekim slucajevima biti iskorijenjena i simptomi ce nestati. Osoba ce uslovno ozdraviti. Namjerno kazem “uslovno”. Ranije sam vec rekao da antibiotik nece napasti samo stetne bakterije, vec i one koje su bezopasne i korisne. U slucaju antibiotika prepisanih za infekcije mokracnih puteva izazvanih eserihijom, antibiotici ce kod zenskih osoba uglavnom unistiti lacidobacili bakteriju, koja je dio regularne vaginalne flore i koja stiti vaginalnu sluznicu od stetnih bakterija. Sta se desava u ovom slucaju? Jedna infekcija je sanirana, ali su se vrata sirom otvorila za nastanak nove infekcije. Ovaj put u vaginalnom traktu.

Znamo da eserihija zivi u probavnom traktu i jedan dio se izlucuje putem stolice, kroz debelo crijevo i anus. Vrlo je kratko rastojanje izmedju anusa i vagine, a jos krace od vagine do uretera. U normalnim okolnostima lacidobacili bakterija bi se lako izborila sa malim brojem eserihije koja se od anusa prenese prema vagini. Medjutim, lacidobacili bakterija je sada unistena lijekom koji se u prvu ruku koristio za saniranje prvobitne infekcije. Tj. antibiotik je oslabio imuni sistem pacijenta unistavajuci korisnu bakteriju. Ovo nije jedini nacin na koji antibiotici slabe imuni sistem i stete zdravlju, ali ovim cemo se vise baviti kasnije u ovom clanku.

Zar nije paradoksalno da lijek koji nam je prepisan za borbu protiv eserihije, ustvari, pomaze formiranje nove infekcije, ovaj put ne samo u urinarnom, vec i u vaginalnom traktu. Nazalost, ovo nije sve o paradoksalnoj (zlo)upotrebi antibiotika u savremenoj medicini.

NEPRIJATELJ MOGA NEPRIJATELJA… Koliko je tacna izreka “neprijatelj moga neprijatelja je moj prijatelj”? Da pokusamo analizirati to na sljedecem primjeru.
Uzmimo opet zensku osobu koja pati od infekcije izazvane eserihija koli bakterijom. Razlog zasto uzimam eserihiju za primjer lezi u cinjenici da najveci broj nasih pacijenata ima problema bas sa ovom bakterijom (mada je princip isti i za druge vrste bakterija).
Recimo da se ne radi o prvoj infekciji, vec o infekciji koja se vraca vise puta, a takvih je veoma mnogo u slucaju eserihija koli bakterije. Pacijentkinja koja konstantno ima problema sa ovom vrstom infekcija, verovatno je, po savjetu ljekara, mijenjala razne vrste antibiotika, sve u cilju borbe protiv infekcije. Sta se desava u ovom slucaju?
Sama eserihija se razvila u nekoliko razlicitih podvrsta od kojih je svaka otporna na jedan ili vise vrsta antibiotika. U samoj vaginalnoj flori i urinarnom traktu sada imamo eserihija koli bakterije koje su potpuno neotporne na antibiotike, zatim bakterije koje su donekle otporne na neke antibiotike i bakterije koje su potpuno otporne na sve koristene antibiotike. Interesantna je cinjenica da ove tri podvrste iste bakterije kontrolisu jedna drugu, tj. sve tri koegzistiraju u organizmu podjednako. Svaka podvrsta kontrolise razmnozavanje druge dvije i zauzima oko jedne trecine okoline u kojoj koegzistira sa ostalim podvrstama. Analiza urina ce jos uvijek pokazati eserihija koli bakterije, ali nece moci razluciti koliko podvrsta iste bakterije je prisutno. Sada dolazi dio o jos vecem paradoksu upotrebe antibiotika. Ljekar ce zbog infekcije nesporno prepisati antibiotik ili kombinaciju antibiotika.
Pacijent ce poceti sa terapijom i antibiotik ce prvo unistiti najneotpornije bakterije i, ako je doktor pogodio pravu kombinaciju lijekova, one bakterije koje su donekle otporne na neke antibiotike. Na ovaj nacin je unisteno dvije trecine stetnih bakterija. Ostala je jos jedna trecina koja je potpuno otporna na sve antibiotike, ili bar na one koji su u ovom slucaju prepisani. Sta se desava u ovom trenutku? U okolini gde je postojao balans izmedju tri podvrste bakterija, antibiotik je unistio konkurenciju i pomogao onoj najgoroj podvrsti da se nesmetano siri. Unistavanjem dvije druge, manje otporne podvrste, antibiotik je sasvim oslobodio put za potpuno nekontrolisano sirenje trece podvrste, koja se u sustini ne moze unistiti postojecim lijekovima. Eserihija koli je savrsen primjer za demonstraciju zloupotrebe antibiotika.
Ovu pojavu je opisao Stuart B. Levy, direktor Centra za Adoptivnu Genetiku i otpornost na lijekove sa TUFTS UNIVERSITY iz Bostona i autor knjige “Antibioticki paradoks” (The Antibiotic Paradox). Krediti autoru ciji sam naslov knjige koristio za naslov moga clanka.

KAKO PRAVIMO OD PRIJATELJA NEPRIJATELJE… Sta se desava sa dobrom eserihija koli bakterijom, koja normalno zivi u probavnom traktu i koja je korisna za nas, u momentu uzimanja antibiotske terapije u cilju borbe protiv urinarne infekcije izazvane eserihijom? Normalno, antibiotici ne mogu da naprave razliku izmedju dobre i lose eserihije i nece napasti samo lose bakterije u urinarnom traktu, vec ce uticati i na dobre bakterije koje se nalaze u nasem organizmu. Dobre bakterije se, takodje, prilagodjavaju i stvaraju nove podvrste koje su korisne sve dok su tamo gde im je mjesto, ali i one postaju otporne na antibiotike. Problem sa ovim je sto neke bakterije koje su potencijalno bezopasne, ili cak korisne, prenesu mogucnost odbrane od antibiotika na one bakterije koje su opasne po nase zdravlje. Ili jos gore, pocinju da se razmnozavaju u kolicinama koje postaju opasne i stetne.
Sto je cesce antibiotik koristen, to je veca sansa da bakterija razvije otpornost prema njemu. Najcesca mjesta za razvoj antibiotik-otpornih bakterija su usi, sinusi, grlo, urinarni trakt, vaginalna sluznica, pluca i probavni trakt.

Ljudi ciji je imuni sistem oslabljen stresom, staroscu, bolestima ili medicinskim tretmanom, kao i djeca, ciji se imuni sistem nije u potpunosti razvio, imaju najvise sansi da budu ugrozeni antibiotik-otpornim bakterijama. Pogotovu ako su proveli duzi vremenski period u bolnici.
Jos jedan od paradoksa je da neki mikroskopski organizmi, koji nisu postojali ili su postojali prirodno u malom broju, pocinju da se sire u enormnim kolicinama zahvaljujuci antibioticima koji su unistili one bakterije koje su ih drzale u prirodnoj ravnotezi. Dok ovi organizmi mogu biti bezopasni u malim kolicinama, postaju smrtno opasni ako se pocnu masovno razmnozavati. A sto je najgore, ti isti organizmi vec imaju razvijenu otpornost prema antibioticima. Profesor Levy kaze da smo svjedoci i uzrocnici masovne promjene i razvoja novih mikroorganizama.
Razvojem i zloupotrebom antibiotika covjecanstvo je promijenilo istorijski tok prirodne evolucije bakterija.

KAKO JE MALA STAFILOKOKA POSTALA MRSA. Uzmimo za primjer penicilin, antibiotik koji se smatra jednim od najvecih ljudskih otkrica i, vjerovatno, najpoznatiji od svih antibiotika. Samo cetiri godine od pocetka masovne proizvodnje i upotrebe penicilina, doktori su poceli da zapazaju bakterije koje su postale otporne na njega. Ovo je predvidio i upozoravao vec i sam Aleksandar Fleming, covjek koi je otkrio penicilin. On je cak predvidio da ce se situacija pogorsavati kada penicilin bude dostupan u vidu pilula. Ispostavilo se da je bio apsolutno u pravu. Otporne vrste bakterija otkrivene su u bolnicama, gdje se penicilin najcesce koristio. Naucnici su otkrili da je vrsta bakterija nadjena u bolnicama razlicita od vrste koja se koristila u laboratorijama. Bolnicka vrsta, ne samo da je bila otporna na penicilin, nego je mogla i da ga unistava u velikim kolicinama, tako da pojacanje doze nije pomagalo.

To se, na zalost, pokazalo samo kao pocetak problema. Pogledajmo stafilokoku (Staphylococcus), bakteriju koja se nalazi skoro svuda. Od zemlje, preko zivotinja do ljudskog
organizma. Ova bakterija nije pravila veliki problem, jer je ljudski imuni sistem lako izlazio na kraj sa njom. Medjutim, kod osoba sa oslabljenim imunitetom, stafilokoka moze izazvati ozbiljne infekcije. Ovo je slucaj kod osoba podvrgnutih redovnom stresu, beba koje su prijevremeno rodjene, ljudi sa velikim opekotinama, pacijenata sa karcinomom itd. Zahvaljujuci penicilinu, infekcije izavane stafilokokom su postale skoro beznacajan problem, iako su prije penicilina bile smrtonosne. Medjutim, vremenom, stafilokoka je pocela da pokazuje znake otpornosti na penicilin.

Naucnici su razvili novi lijek, methicillin. Ovaj antibiotik se razlikuje od panicilina i jedno vrijeme je efikasno unistavao stafilokoke. Kasnih sezdesetih godina doktori potpuno prelaze na methicillin za tretiranje infekcija izazvanih stafilokokom. Vec 1980. zapazene su vrste stafilokoke koje su postale otporne, ne samo na penicilin i methicillin, vec i na druge antibiotike.
Naucnici su posebno zabrinuti zbog vrste zvane Staphylococcus aureus, skraceno MRSA, sto u prijevodu znaci Methicillin Rezistentna Stafilokoka Aureus. Ova bakterija je nadjena u bolnicama gdje napada pacijente sa vec vrlo oslabljenim imunitetom. Mnogi pacijenti nisu mogli da prezive masovne infekcije. Naucnici koji su studirali MRSA bakteriju, koristeci genetski kod, otkrili su 470 podvrsta ove bakterije. Svih 470 podvrsta je poteklo od samo jedne jedine vrste koja je otkrivena pocetkom sezdesetih godina u Egiptu. Vec krajem sezdesetih, tj. ni deset godina kasnije, MRSA se rasirila na Evropu, Sjevernu Ameriku, Afriku. Do 1990 MRSA se rasirila u cijelom svijetu i 1995., samo u bolnicama Njujorka, inficirala i usmrtila 1409 osoba. 1999. godine Centar za kontrolu i prevenciju bolesti je objavio da se infekcija pocela siriti i na pacijente koji nisu bili u bolnici. Od 1997. do 1999. godine MRSA je izazvala smrt oko 200 ljudi u Minesoti i Sjevernoj Dakoti. Cetvoro, od tih 200, su bila do tada zdrava djeca od 1 do 13 godina starosti, koja nikada nisu posjetila bolnicu prije nego sto su napadnuta od strane ove bakterije. Vrsta MRSA bakterije, koja ih je usmrtila, je donekle bila razlicita od one koja je do tada nadjena u bolnicama. Naucnici shvataju da MRSA nije vise ogranicena samo na bolnice, vec i na citavu covjekovu okolinu.
Problem je sto ove bakterije postaju otporne i na antibiotike kao sto je vancomicin i koji su smatrani posljednjim oruzjem, onda kad svi ostali antibiotici zakazu.

Pocetkom devedesetih bilo je 2% slucajeva infekcija izazvanih enterokokus bakterijom (Enterococci faecium) koja je bila otporna na tretman vancomicinom. Ova vrsta se skraceno naziva VREF (Vencomicin Rezistentna Enterokoka Faecium). VREF se poceo masovno razvijati i vec 1997. vancomicin vise nije bio efikasan cak u 50% slucajeva.

MUTANTI NISU SAMO PROIZVOD HOLIVUDA I MASTE. Na koji nacin bakterije i virusi postanu otporni na dejstvo antibiotika?
Jedan od nacina je prirodna, genetska mutacija koja daje organizmima bolje sanse da se bore protiv napada. Na primjer, bakterija koja je mutirala i prilagodila se dejstvu antibiotika ce prezivjeti, dok ce ostale bakterije biti unistene. Antibiotik, unistavanjem bakterija koje nisu mutirale, poremeti prirodnu ravnotezu i unisti ostale bakterije, one koje su tu ravnotezu drzale. Prezivjele bakterije ce genetski prenijeti otpornost prema antibioticima na svoje potomstvo. Zastrasujuca cinjenica je da samo jedna bakterija moze da proizvede nekoliko milijardi novih, koje su otporne na antibiotike, za samo 12 sati. Znaci potomstvo bakterije koja je mutirala i postala otporna na antibiotike je, takodje, otporno na iste.

Drugi nacin na koji bakterije postaju otporne na antibiotike je proslijedjivanje, ili prenosenje, genetskog koda ne samo na potomstvo, vec i na druge bakterije. Bakterija, koja je na neki nacin postala otporna na dejstvo antibiotika, ce naci nacina da prenese tu osobinu na druge bakterije, koje do tada nisu bile otporne. Mogucnost davanja i razmjene genetskog koda pomaze nekim bakterijama da se adaptiraju na novu okolinu i na nove antibiotike.

Treci, i mozda najinteligentniji, nacin da bakterija primi otornost prema antibioticima je njihova sposobnost da pokupe takozvane plasmide (plasmids). Plasmidi su mali dijelovi DNK koji mogu da se nadju u okolini. Bakterije, s vremena na vrijeme, pokupe ili odbace ove male dijelice DNK, koji mogu da sadrze informacije o otpornosti prema lijekovima. Sigela (Shigella) organizam je 1968. godine izazvao u Gvatemali epidemiju koja je inficirala 12500 ljudi. Analizom je utvrdjeno da su mikrobi sigele sadrzali plasmide otporne na 4 vrste antibiotika.

Bakterije uspjesno razmjenjuju tehniku odbrane od lijekova, tako da mogu postati otporne na antibiotike, cak i prije nego sto dodju u kontakt sa njima.
“Bakterije ce uvijek naci put i nacin da se odbrane od antibiotika kojima ih mi zasipamo”, rekao je dr George Jacoby sa Harvard Univerziteta.

Bakterije se odupiru antibioticima na nekoliko nacina. Jedan od njih je da bakterija jednostavno razgradi antibiotik. Za razgradnju bakterija koristi enzime, proizvedene od strane celija, i tako napada hemijsku strukturu antibiotika. Bakterije koje su otporne na penicilin i cephalosporin, cine to na ovaj nacin.

Drugi nacin je da bakterija blokira ulaz antibiotika u celiju, ili da ga izbaci iz celije, ako je ovaj vec usao. Pseudomonija (Pseudomonas aeruginosa) djeluje na ovaj nacin.
Neke bakterije, na primjer, mogu da zavaraju antibiotik i da preusmjere njegovo djelovanje na nesto drugo, a ne na ono za sta su kreirani. Mnoge bakterije koriste sporulaciju. To je proces u kojem bakterije podebljaju svoje spoljasnje zidove i potpuno se ugase, ili odu u hibernaciju, gdje cekaju da napad antibiotika prodje. Kada se uslovi poboljsaju, ponovo postaju aktivne. Nevjerovatna inteligencija za jednocelijski organizam.

Saznanje da jedna celija moze inteligentno pamtiti i dijeliti informacije sa ostalim jednocelijskim organizmima, dovodi naucnike do novih teza, ne samo u vezi sa bakterijama, nego i u vezi sa bilo kojim celijama. Na primjer, teza da mi razmisljamo samo mozgom je odavno stavljena pod upitnik. Vec sada mnogi naucnici tvrde da svaka celija naseg organizma ima sopstvenu memoriju. Neki naucnici tvrde, a pisac ovih redova duboko vjeruje u to, da je moguce lijeciti organizam promjenom memorije oboljelih celija, tj. meditacijom, vjezbama disanja i drugim spiritualnim metodama. Ovo jeste tema sama za sebe i njome cemo se baviti nekom drugom prilikom. Sada cemo se zadrzati samo na upotrebi i zloupotrebi antibiotika.

UNISTAVANJE IMUNOG SISTEMA. Jos jedan razlog da se broj antibiotik-otpornih bolesti povecava je povecanje broja ljudi sa oslabljenim imunim sistemom. Recimo ljudi podvrgnuti modernim terapijama protiv raka, skoro obavezno imaju oslabljen imuni sistem. Takodje, oboljeli od side (AIDS) skoro da nemaju nikakav imunitet. Kada imuni sistem ne radi pravilno, ljudi uzimaju antibiotike da bi se rijesili infekcija sa kojima bi se organizam, sa normalnim imunim sistemom, lako izborio. Medjutim, ti lijekovi, kako vidimo iz prethodnog teksta, nisu najbolje rjesenje. Pored zloupotrebe sintetickih antibiotika, jedan od glavnih razloga slabljenja imunoloskog sistema je – svakodnevni stres. Kako zbog danasnjeg nacina zivota skoro da ne postoji mogucnost da izbjegnemo stres, tako, sa druge strane, postoji nacin da se borimo protiv posljedica stresa i odrzavamo jakim nas imuni sistem.

SPOREDNI EFEKTI!? SPOREDNI, AL MALO SUTRA! Ljekari pokusavaju da lijece antibiotik-otporne bolesti davanjem jacih doza, ili razlicitim vrstama, kao i kombinacijama raznih antibiotika. Takodje, neki antibiotici ne mogu da se uzimaju u obliku pilula, nego putem injekcija. Kada organizam postane otporan na sve uobicajene antibiotike, doktori su primorani da daju lijekove kao sto je vancomicin (vancomycin). Vancomicin je vrlo skup, mora da se uzima putem injekcija. Moze, kao i drugi antibiotici, da izazove sporedne efekte, kao sto su visoka temperatura, groznica, upale na mjestu gdje je injekcija data, ostecenje usiju, bubrega… Evo jos nekoliko “sporednih” efekata, ili takozvanih kontraindikacija, prepisanih sa kutija i flasica koje sadrze antibiotske lijekove: ostecenje jetre, ostecenje vida, gubitak menstruacije, impotencija, povracanje, proljev, hipertenzija, gubitak zelje za seksom, vrtoglavica, napadi panike, depresija, nekontrolisano mokrenje, nekontrolisano izlucivanje stolice (analno curenje), unutrasnje krvarenje, zujanje u usima, degeneracija ploda kod trudnica, itd.

Ne znam kako vama, ali ovi “sporedni” efekti meni ne zvuce nikako “sporedno”. Zamisljam situaciju kada u drustvu dobijete nekontrolisano analno curenje. Sta da se radi? Da kazete: “Pardon!”, kao kad kihnete , ili: “Izvinjavam se, ovo je samo sporedni efekat izazvan mojim lijekovima”.

Bilo bi pravilnije i postenije da upozorenja na kutijama lijekova zvuce nekako ovako: “Upotreba ovoga lijeka moze izazvati jednu, ili kombinaciju sljedecih pojava: cirozu jetre, vrtoglavicu, povracanje, povisen krvni pritisak, unutrasnje krvarenje, pad imunog sistema. Kod trudnica moze izazvati spontani pobacaj, kao i toksicno mlijeko kod dojilja. Sporedni efekat ovoga lijeka moze vas rijesiti kijavice i peckanja prilikom mokrenja”.

Nazalost, antibiotici su nekad jedina opcija koja pravi granicu izmedju zivota i smrti.

Bakterije i virusi nisu jedini organizmi koji su razvili otpornost prema antibioticima. Neki paraziti, takodje, imaju ovu sposobnost. Na primjer malarija, uzrokovana parazitom kojeg prenose komarci. Svake godine od malarije oboli oko 100 miliona ljudi. Od toga oko jedan milion umre. U Africi malarija je drugi uzrocnik smrti, odmah iza side. Jedan od razloga smrtnosti kod malarije je taj sto je parazit, koji uzrokuje bolest, postao otporan na klorokin (chloroquine), koji je bio jedini jeftin, a efikasan tretman. U nekim krajevima svijeta ljudi uzimaju ovaj lijek kao obican aspirin, kad god imaju glavobolju ili manji bol. Ovako nepravilna i nekontrolisana upotreba lijeka, potpomogla je razvoj otpornosti parazita na lijek. Danas ovaj lijek nije uopste efikasan protiv malarije u skoro 100 zemalja, u kojima je malarija veliki problem. Zemlje u razvoju ne mogu da priuste druge, skuplje lijekove koji bi vremenom, svakako, i sami postati neefikasni. Zato je malarija postala problem veci nego ikad ranije.

KO JE PRAVI SUPERMEN. Naucnici su fascinirani mogucnoscu mikroskopskih organizama da razviju vlastiti imunitet. Jedan od primjera je mikrob zvani Deinokokus radiodurans (Deinococcus radiodurans). Ovaj organizam moze se nazvati Supermenom bakterijskog svijeta. U mogucnosti je da prezivi 12 miliona stepeni radijacije. Oko jedne hiljade stepeni radijacije ce ubiti covjeka. Ovaj mikrob moze da sastavi i vlastiti DNK, cak i posto je bio raznesen u vise od 100 djelica. Takodje je u mogucnosti da popravi DNK djelica koji su osteceni. Na ovaj nacin uvijek odrzava sebe u perfektnoj kondiciji.
Postavlja se pitanje, zbog cega je jedna bakterija razvila mogucnost da se odbrani od radijacije koja je mnogo veca od svake radijacije na Zemlji. Naucnici samo pretpostavljaju da je razlog tome mjesto na kojem ova bakterija obitava. To su pustinja i stijene planina Antarktika gdje nije vidjena kap vlage hiljadama godina. Na svu srecu, ova bakterija se hrani drugim bakterijama i izgleda da joj se ne dopada ukus ljudi.

Nedavno sam na Discovery kanalu kanadske televizije gledao emisiju o vulkanima. Naucnici su u uzorcima lave nekog vulkana na granici Etiopije sa Eritrejom pronasli tragove DNK, sto ukazuje na bakterijska djelovanja cak i na ekstremno visokim temperaturama.

VIRUS ILI BAKTERIJA. Par puta sam u ovom tekstu pomenuo i viruse, stoga osjecam potrebu da pojasnim razliku izmedju ova dva sicusna organizma.

Ranije sam vec rekao da je bakterija mikroskopski jednocelijski organizam i da se nalazi svuda. Oko 100 hiljada milijardi obitava u i na covjeku. Sto ce reci da je vecina mase ljudskog organizma sastavljena od bakterija. Vec znamo da su neke od njih vrlo korisne, sve dok su tamo gdje im je mjesto. Bakterije koje su stetne za covjeka, ili smrtonosne, nazivaju se patogene bakterije ili patogeni. Covjekov imuni sistem koji se djelimicno sastoji od drugih bakterija, ne dozvoljava patogenima da se razmnozavaju i stete organizmu. Jedna, ili nekoliko patogenih bakterija, ne mogu da nastete covjeku. Potrebne su desetine hiljada, ili cak miliona ovih bakterija da bi se poceli pojavljivati simptomi. Ovo se desava zbog toksina koji stetne bakterije proizvode, ili jednostavno jedu ljudsko tkivo. Potrebno je oko 20 miliona bakterija da izazovu upalu uha kod djeteta. Ista bakterija moze izazvati razlicite probleme, zavisno od mjesta gdje se pojavi u vecim kolicinama. Na primjer, streptokoka moze da izazove upalu pluca, kao i upalu uha.

Virusi su mnogo manji od bakterija i da bi se razmnozavali i razvijali moraju da se nalaze u zivoj celiji. Borba protiv virusa moze biti jos teza nego borba protiv bakterija. U nekim slucajevima, simptomi i problemi izazvani virusima ce nestati sami od sebe posle nekog vremena. Na primjer, virus obicne prehlade. U narodu se kaze da ce prehlada koja se lijeci trajati jednu sedmicu, a ona koja se ne lijeci cak sedam dana. U zavisnosti od imunog sistema, simptomi prehlade mogu trajati od 3 do 15 dana. Slicno je sa pljuskavicama. Neka virusna oboljenja jednostavno moramo prelezati i cekati da aktivnost virusa prestane sama od sebe. U ovakvim slucajevima preporucljivo je raditi na jacanju imunog sistema koji ce borbom protiv virusa biti neminovno oslabljen. Ovo ce sprijeciti eventualno sirenje nekih drugih oboljenja, koja mogu da se pojave kao posljedica oslabljenog imuniteta. Nazalost, ne mozemo sve viruse tako lako preboljeti kao viruse obicne prehlade ili pljuskavice.
Naucnici su razvili vakcine protiv nekih od ovih virusa. Takodje, razvijeni su i lijekovi koji tretiraju neka virusna oboljenja. Ovi lijekovi samo ublazavaju posljedice virusnih infekcija, a nisu pouzdan lijek koji ce infekciju potpuno izlijeciti.
Remecenje prirodne, genetske mutacije mikroorganizama i prirodne ravnoteze, nije jedini problem koji je uzrokovan upotrebom antibiotika. Narocito kada se radi o ljudskom zdravlju.

ANTIBIOTICI I JETRA – RECEPT ZA KATASTROFU. Moj otac, dr Enes Hasanagic, specijalista toksikologije (nauka o otrovima) i magistar medicine, proucavao je dugi niz godina stetna dejstva antibiotika na ljudski organizam. U svojoj knjizi Ljekovito bilje i jetra, opisao je kako antibiotik, posto je podvrgnut matabolizmu, stetno utice na jetru. Sam antibiotik i nije toliko stetan po jetru, ali toksini, koji se stvore u utrobi posto se antibiotici podvrgnu metabolizmu, su veoma stetni i predstavljaju veliki problem.
Kao sto znamo, kroz jetru prolazi svaka hemijska supstanca unesena u organizam kroz usta, ukljucujuci hranu, vodu i lijekove. Kada se u stomaku hrana i lijekovi provare, i zeludacne kiseline razdvoje hemijske supstance, jetra ce usmjeriti te supstance u dio organizma u kojem su potrebne. Jetra, takodje, preradi i eliminise nepotrebne supstance u koje spadaju i toksini iz hrane i lijekova. Kako je jetri relativno lako preraditi male kolicine toksina iz hrane, tako je vrlo tesko, a ponekad i nemoguce, preraditi toksine nastale matabolickom razgradnjom antibiotika i drugih lijekova. Ove toksine jetra ne samo da ne moze eliminisati iz organizma, nego ih talozi u vlastitim celijama i tako smanjuje sopstvenu funkcionalnost. Ovo dovodi do oboljenja zvanog ciroza jetre. Ciroza moze da predje i u rak jetre.
Najveci broj pacijenata koji koriste prirodne preparate dr Hasanagica za oboljelu jetru, pored alkoholne ciroze, imaju ciroze jetre izazvane upotrebom lijekova. Ciroza jetre izazvana na ovaj nacin je najteza za lijecenje, pogotovu ako je pacijent primoran da i dalje koristi iste lijekove. Cijela terapija je dizajnirana da eliminise stetna djelovanja sintetickih lijekova i pomogne jetri u normalizaciji vrsenja njenih osnovnih funkcija. Terapija se cesto modifikuje prema potrebama pojedinih pacijenata i sastoji se od citavog sistema koji ukljucuje biljne kapi, tinkture, cajeve kao i vrlo specijalan rezim ishrane.

NE GUBIMO SAMO BITKU, GUBIMO RAT. Da se vratimo na bakterije koje su postale otporne na antibiotike.
Bakterije kao sto su enterokoka /Enterococcus faecalis/, bakterija tuberkuloze /Mycobacterium Tuberculosis/, pseudomonija /Pseudomonas Aeruginosa/ su naucile kako da se odupru napadima cak vise od 100 raznih lijekova. Do nedavno se mislilo da je bolest tuberkuloza pod kontrolom i da se lako lijeci postojecim antibioticima. Realnost je da danas nema 100% efikasnog lijeka protiv ove bolesti. Takodje, moramo shvatiti da se do ove situacije doslo greskama ljudi i zloupotrebom antibiotika.

Prema podacima iz 1999. godine samo u Sjedinjenim Americkim Drzavama proizvedeno je 25 miliona kilograma antibiotika. Nisam nasao podatke za danasnje vrijeme, ali budite sigurni da se broj povecao. U istoj godini, ljekari su u svijetu prepisali 235 miliona doza antibiotika pacijentima, od toga veliki broj djeci. U.S. News & World Report, 10. maja 1990. godine su u clanku pod naslovom “Lossing the Battle of the Bugs”, sto u prevodu znaci “Gubimo bitku protiv mikroorganizama”, objavili da je upotreba antibiotika medju djecom porasla za 48% od 1980. do 1999. godine.
U clanku od 12. aprila 1999. pod nazivom “Nova prijetnja za zdravlje Vase porodice i Vas” (A New Treat to Your and Your Family’s Health), Centar za prevenciju i kontrolu bolesti (Center for Disease Control and Prevention) procijenio je da se samo u Americi prepisuje oko 100 miliona doza antibiotika.

KO JE KRIV ZA SMRT MAJKLA DZEKSONA. Ko je najveci krivac za ovakvu situaciju.
Mnogi bi rekli – doktori i ljekari. Iako medicinski radnici snose dio odgovornosti za postojece stanje, ne mozemo samo njih kriviti. Mnogi pacijenti insistiraju na antibioticima za virusna oboljenje kod kojih antibiotici nemaju nikakav uticaj. Posto su u Americi, kao i u mnogim drugim zemljama, doktori placeni prema broju primljenih pacijenata, oni pokusavaju da zadrze pacijente udovoljavajuci njihovim zeljama i prepisujuci im trazene lijekove. Pogledajte samo u zadnje vrijeme, broj prerano umrlih holivudskih zvijezda kojima su doktori prepisivali lijekove samo da bi ih zadrzali kao svoje pacijente. Majkl Dzekson, Ana Nikol Smit, Kit Ledzer, Britni Marfi, svi do jednog su umrli zbog nepravilnog koristenja lijekova, koji su im bili prepisivani na licni zahtjev.
I antibiotici treba da se prepisuju samo ako nema nikakvog drugog rjesenja.

Drugi razlog zbog kojeg ne mozemo kriviti doktore je nedovoljan broj strucnog medicinskog kadra u nekim djelovima svijeta. Pojedini doktori prime i preko 100 pacijenata dnevno. Koliko god da je doktor savjestan, vremenski nije u mogucnosti da sagleda stanje i potrebe svakog pacijenta. Nazalost, u takvim situacijama antibiotik se pojavljuje kao jedinstveno i brzo rjesenje, uprkos tome sto u pojedinim slucajevima uopste nije potreban. Velike farmaceutske kuce, takodje, ne doprinose poboljsanju opste situacije. Ogromni profiti se prave prodajom antibiotika i farmaceutske kompanije svjesno i sa namjerom ne pruzaju dovoljno informacija o posljedicama (zlo)upotrebe lijekova. Mnogi lijekovi se izbacuju na trziste prije no sto su dovoljno ispitani.
I sami pacijenti, u velikoj mjeri, doprinose ovome problemu, zahtijevajuci odredjene antibiotike, cak kada ovi i nisu neophodni. Pored toga, cesto prave i druge greske. Jedna od najcescih je nezavrsavanje prepisane terapije u trenutku kada simptomi bolesti nestanu. Ovo, kao sto smo vec rekli, uzrokuje stvaranje novih, otpornijih bakterija.
Jos veca greska je ostavljanje nepotrosenih antibiotika i koristenje istih kasnije, za neke druge bolesti. Prosipanje onih lijekova kojima je istekao rok u WC solju ili lavabo dovodi do toga da putem kanalizacije antibiotici dospiju u prirodu i tamo jos vise pocnu da remete prirodnu ravnotezu.

Sve veci broj naucnika savjetuje i upozorava na opasnost od koristenja antibakterijskih sapuna i ostalih proizvoda za higijenu koji sadrze antibakterijske supstance. Veliki broj tih supstanci daje bakterijama sansu da im se prilagode i poniste njihovo dejstvo. Bakterije koriste i ove proizvode da pojacaju svoj genetski kod. Jedna vrsta vec famozne eserihija koli bakterije, koja izaziva proljev, je postala otporna na triclosan, antiseptik koji se dodaje u antibakterijske sapune i zubne paste. Ovo potvrdjuje tezu i paradoks da antibakterijski proizvodi za svakodnevnu upotrebu samo stvaraju jos vece probleme.

BUDIMO NEKULTURNI! ZASTO JE NEPRAVILNO STAVITI RUKU NA USTA PRILIKOM KIHANJA I KASLJANJA. Cesto pranje ruku obicnim sapunom i toplom vodom je najcesce najbolja zastita protiv sirenja bakterija. Pranje ruku poslije koristenja javnog prevoza, javnog telefona, toaleta, kompjuterske tastature, poslije posjeta medicinskim ustanovama, znacajno ce smanjiti sanse za dobijanje infekcije. Takodje je pametno promijeniti cetkicu za zube poslije prelezane infekcije usta i grla. Bakterije mogu da se zadrze na cetkici, te da se tako vrate u organizam. Zdrav razum nam govori da ne treba nikako upotrebljavati tudju cetkicu za zube, kao i bilo koji pribor za licnu higijenu.
Mame, tate, bake, deke, ucitelji, uciteljice su nas ucili da pokrijemo nos i usta uvijek prilikom kihanja, kasljanja, zijevanja. I meni samom je bilo tesko da se odviknem od ove navike dok nisam shvatio u cemu je greska. Kihanjem i kasljanjem u ruku prenosimo mikrobe na dlanove, a kasnije se rukujemo, otvaramo vrata, kucamo na tastaturi, drzimo telefonsku slusalicu itd. Naravno, svi mikrobi ce se prenijeti na osobe koje dodju u kontakt sa predmetima koje smo mi vec inficirali. Ovo nikako ne znaci da sada treba kihati slobodno u etar i pustiti mikrobe da slobodno lete okolinom i inficiraju sve za sta uspiju da se zalijepe. Kihati i kasljati treba u papirne maramice i ubruse koje bi odmah posle upotrebe trebalo baciti. U nedostatku papirnih maramica, moze se kihati i kasljati u unutrasnju stranu lakta i tako smanjiti mogucnost sirenja infekcije.

U Sjedinjenim Amrickim Drzavama i Kanadi ljekari sada primaju instrukcije o pazljivijem prepisivanju antibiotika samo onda kada je to sasvim neophodno. Postoji bojazan da uskoro ni jedan antibiotik nece biti efikasan ni protiv najbezazlenijih infekcija. Negdje sam cuo, mada informacija nije provjerena, da ljekari u Danskoj vise ne prepisuju antibiotike za urinarne infekcije izazvane eserihija koli bakterijom.
U nasim krajevima, sto se medicinskog visokoobrazovanog kadra tice, situacija je sarolika. Jedan broj nasih ljekara ne bjezi od upotrebe prirodnih preparata i drugih alternativnih metoda, cak ih i podrzava. Jos osamdesetih i devedesetih godina, dok je nasa Biljna apoteka (Biljna apoteka dr HASANAGIC) imala 16 filijala u bivsoj Jugoslaviji, veliki broj pacijenata je dolazio sa preporukama doktora. Nazalost, u velikom broju slucajeva to se desavalo tek posto su pacijenti bezuspjesno koristili mnogobrojne sinteticke lijekove i kada su se vec pojavili njihovi nezeljeni efekti.

Apsolutno je potrebno promijeniti navike kada su u pitanju antibiotici.
Engleski medicinski magazin “Lancet” objavio je da je u 2006. godini, oko 40% ljudi koji su posjetili doktora zbog prehlade – dobilo antibiotike. Slicna istrazivanja su pokazala da je 42% pedijatara prepisivalo antibiotike djeci sa obicnom prehladom. U proslosti su mnogi ljekari smatrali antibiotike za najneskodljiviji i najsigurniji put za zadovoljenje potreba pacijenata. U novije vrijeme ovo nije vise slucaj i doktori sve vise spoznaju koliko je ovakav pristup pogresan i stetan. Dr Tina Tan, specijalista za infektivne bolesti u Djecijoj memorijalnoj bolnici u Cikagu (CHILDREN’S MEMORIAL HOSPITAL, Chicago), savjetuje da se antibiotici uopste ne prepisuju za blaze infekcije respiratornog trakta.

Jos jedan od pogresnih pristupa je da je jedan broj ljekara prepisivao vise vrsta lijekova odjedanput, nadajuci se da ce bakterija koja uzrokuje infekciju biti iskorijenjena nekim od prepisanih antibiotika, a nevodeci racuna o stetnim posljedicama, kao i da ce dio korisnih bakterija takodje biti unisten. Ovakav pristup ne samo da je unistavao i dobre bakterije, nego je dovodio do stvaranja novih antibiotik-otpornih bakterija, koje su sada otporne na vise vrsta lijekova. O drugim stetnim posljedicama ovakve upotrebe lijekova nema potrebe vise ni da govorim.

Upale uha su uobicajene infekcije za koje se antibiotik prepisuje. Rezultat pogadjate: oko polovina bakterija, koje obicno izazivaju ovu vrstu upale, su postale antibiotik-otporne.
Medicinski magazin “Pediatrics” objavio je 2000. godine istrazivanja obavljena na 383 pacijenta u Bolnici u Rocesteru, drzava Njujork.
Doktori su pazljivo odabirali koji pacijent ce dobiti antibiotike, a koji ne, za probleme izazvane prehladom i probleme respiratornog trakta. Antibiotici su davani iskljucivo djeci kod koje su laboratorijske analize pokazivale jaku bakterijsku infekciju. Tri cetvrtine pacijenata nije dobilo antibiotike. Utvrdjeno je da pacijenti koji nisu dobili antibiotike nisu imali nikakvih komplikacija, niti je broj njihovih posjeta medicinskoj ustanovi povecan.
Dr Michael Pichichero, jedan od ucesnika ovih istrazivanja je napisao da neki doktori prepisuju antibiotike svim pacijentima koji imaju prehladu, ili probleme sa respiratornim traktom, bez obzira ima li stvarne potrebe za time.

Eksperti savjetuju doktorima da se suzdrze od prepisivanja antibiotika, osim kada je to apsolutno neophodno. Istrazivanja su pokazala da se, kad se ogranici upotreba pojedinih antibiotika, sposobnost bakterija da im se odupru – znacajno smanjuje. To znaci da ipak postoji, makar i mala sansa, naizgled nepopravljiva, da se ova situacija donekle popravi. Doktori bi uvijek trebalo da sacekaju rezultate laboratorijskih testova da bi utvrdili koji antibiotik bi bio najefikasniji protiv bakterije koja izaziva probleme, pre nego sto prepisu terapiju. I to jedino ako ne postoji ni jedna druga alternativa, kao sto je slucaj sa infekcijama urinarnog trakta, izazvanim eserihija koli bakterijom.

Jos jedan vrlo jednostavan, a cesto zaboravljen, nacin za smanjenje sirenja infekcija je da doktor pere ruke poslije svakog pacijenta.

Iz ranije opisanih razloga nije uvijek moguce, ali doktori bi trebalo da provedu malo vise vremena sa pacijentom i objasne mu sve detalje o pravilnoj upotrebi antibiotika. Howard Baucher, medicinski profesor Pedijatrijske bolnice na Boston univerzitetu, upozorava: “Ako ne pocnemo da koristimo antibiotike odgovornije, izgubit cemo bilo kakvu mogucnost borbe protiv infekcija uopste”.

Suzbijanje simptoma prehlade antibioticima moze se porediti sa zracenjem hemoterapijom zato sto vam je dosadilo da sisate kosu, ili da se brijete.

KAKO ANTIBIOTICI RADE SVOJ POSAO. Da se malo pozabavimo nacinom na koji antibiotici rade ono za sta su stvoreni.
Postoje dvije glavne grupe antibiotika. Jedna bukvalno ubija bakterije i na engleskom se zove “bactericidal”, dok druga sprecava razmnozavanje novih bakterija i zove se “bacteriostatic”. Dobar antibiotik bi trebalo da radi kao teledirigovana raketa, tj. da pronadje specificnu vrstu bakterija i da je unisti ili sprijeci njeno razmnozavanje, bez stete po okolinu.
Razni antibiotici odradjuju svoj posao na razne nacine. Penicilin i cephalosporin, na primjer, razaraju zidove celija bakterije. Streptomycin i rafampicin uticu na mogucnost bakterija da proizvode proteine, koji su im potrebni za opstanak.
Danas postoji i koristi se oko 200 raznih vrsta antibiotika. Kako bi doktor mogao da zna koju vrstu treba prepisati pacijentu i koji antibiotik djeluje na koju bakteriju. Neki antibiotici imaju sirok dijapazon djelovanja i unistice vise vrsta bakterija. Oni rade kao granate. Kad se aktiviraju i eksplodiraju, unistice sve oko sebe, bez obzira da li je to, sto unistavaju, stetno ili korisno.
Ako je doktor siguran koja je bakterija u pitanju moze da odabere antibiotik uskog spektra koji je specijalno dizajniran za tu vrstu mikroba. Doktor moze poslati uzorak krvi, stolice, urina, pljuvacke, koze itd u laboratoriju. Posto laboratorijski tehnicar utvrdi o kojoj se bakteriji radi i na koje antibiotike bakterija nije otporna, doktor moze primijeniti odgovarajuci lijek. Ponekad doktori mogu da koriste i druge metode koje mogu utvrditi o kojoj se bakteriji radi. Na primjer, moze se jednostavnim uzorkom iz grla odrediti da li se radi o streptokoki. Ovo su jedini sigurni nacini za prepisivanje odgovarajuceg antibiotika. Nazalost, antibiotici se cesto prepisuju bez analiza. Sto zbog laboratorijskih troskova, sto zbog nekih drugih razloga, ljekar ce pretpostaviti o kojoj se bakteriji radi i prepisati antibiotik sirokog spektra, ili kombinaciju antibiotika, nadajuci se da ce pogoditi pravu kombinaciju za suzbijanje infekcije. Ovo stvara vec ranije navedene probleme.
Jedini opravdan razlog da doktor prepise antibiotik sirokog spektra bez prethodnih analiza je u hitnim slucajevima, kada je infekcija uzela vec toliko maha da se ne moze cekati na rezultate analize.

Benjamin Franklin je jos davno rekao: “Nista nije stetnije za zdravlje nego pretjerano lijecenje”. Ovo svakako vazi i za upotrebu antibiotika.

Ponekad doktori samo pretpostavljaju da se radi o bakterijskoj infekciji i prepisuju antibiotike. Simptomi gripa i prehlade su vrlo slicni i pogresno se prepisuju antibiotici za obicnu prehladu koja ce i tako proci sama od sebe poslije nekog vremena. Nekada ce ljekar prepisati antibiotike da bi sprijecio stvaranje sekundarne infekcije do koje moze da dodje zbog oslabljenog imuniteta, izazvanog blagom virusnom infekcijom. Vec smo ranije rekli da ce nekad ljekar prepisati antibiotik jednostavno zato sto pacijent to zahtijeva. Ljudi se ponekad osjecaju bolje kad dobiju neki lijek, cak i prije no sto pocnu da ga koriste.

Najteze je sa roditeljima bolesne djece, koji vrse pritisak na doktore da prepisu bilo kakav lijek.
Anketa sprovedena medju 600 pedijatara pokazuje da je 96% anketiranih dobijalo zahtjeve od roditelja za prepisivanje antibiotika, cak kada ovi nisu ni bili potrebni. Jedna trecina je priznala da je udovoljila tim zahtjevima i prepisala antibiotike kad nisu bili neophodni.
Specijalista za infektivne bolesti, dr Bernadete Abanes, kaze da doktori moraju da budu odlucni i odbiju takve zahtjeve, ali isto tako treba da objasne pacijentima zasto antibiotici nisu neophodni i da daju neke savjete kako se rijesiti simptoma bolesti.

Nepaznja, brzoplete odluke, korupcija i slicno, dovode do toga da je cesto medicinski kadar u poziciji da donosi pogresne odluke cak i kad postoje dobre namjere. 1981. godine indonezanski Ministar za religiju donio je odluku da 100 hiljada vjernika, koji su se spremali iz Indonezije za Meku, u svrhe preventive kolere, uzimaju 7 dana kuru tetraciklin antibiotika. Ovo je dovelo do razvoja jedne vrste kolera bakterije zvane Vibrio Cholerae koja je bila otporna na tetraciklin. U nekim dijelovima Afrike, danas je vise od 50% vrsta kolera virusa otporno na tetraciklin.

U Meksiku, zemljama Jugoistocne Azije i nekim Karibskim zemljama, cak nije potreban ni ljekarski recept da bi se nabavili antibiotici. Jednostavno udjete u apoteku i kupite ono sto mislite da vam je potrebno. Zbog ovoga, neki ljudi iz tih krajeva su razvili infekcije koje su bile vrlo otporne na vecinu antibiotika i umirali su prije no sto su mogli sanirati infekciju i kontrolisati je.
Suprotno pretjeranom uzimanju antibiotika, uzimanje manje antibiotika, nego sto je potrebno da se suzbije infekcija, je takodje problematicno. U nekim zemljama u kojima drzava placa za lijekove, zbog ustede, doktori daju manje doze. Ovo stvara isti problem kao kad se ne dovrsi prepisana kura. Posljedice ovoga smo vec objasnili, ali nece biti na odmet da jos jednom ponovimo. Na ovaj nacin se unistavaju antibiotik-neotporne bakterije, one koje drza pod kontrolom broj antibiotik-otpornih bakterija. Kad se neotporne bakterije uniste, otporne onda nemaju vise konkurenciju u organizmu i pocinju nesmetano da se sire.

STA DA SE RADI. Iako u danasnje vrijeme jedan broj doktora, na zalost, nece ni da pokusa da pruzi sansu takozvanoj alternativnoj medicini, situacija se, bar se meni tako cini, mijenja na bolje. Doktori i ljekari u svijetu su sve vise spremni da diskutuju o primjeni prirodne medicine, kao i ostalih vidova alternativnog lijecenja. Da se razumijemo, moj otac, dr Enes Hasanagic, nikako nije bio protiv obazrive i razumne upotrebe hemijskih lijekova. Ni ja danas nisam potpuno protiv upotrebe antibiotika i ostalih hemijskih preparata kad je to nuzno. Ja sam vrlo protiv nemarnosti prilikom prepisivanja, zloupotrebe i koristenja istih, kada oni apsolutno nisu potrebni ili kad postoje adekvatne alternativne metode.

Po ovom pitanju moj otac je jos osamdesetih godina dvadesetog vijeka saradjivao sa medicinskim strucnjacima, a moja supruga i ja nastavljamo tu saradnju u danasnje vrijeme. I dan danas osjetim neku vrstu satisfakcije kada nam neki pacijent kaze da je upucen na nas od strane nekog doktora ili ljekara oficijelne medicine. Jos vece je zadovoljstvo kad konsultacijama i zajednickim naporima sa doktorima i ljekarima dovedemo pacijenta do poboljsanja, ili potpunog izlijecenja.
Smatram da samo zajednickim snagama i saradnjom mozemo doci do optimalnih rezultata, razumno koristeci dostignuca savremene oficijelne i alternativne medicine.

KAKO OJAČATI IMUNITETE ISHRANOM

Imuni sistem

Kako ojačati imunitet:

Imunitet
Imunitet prvi zid odbrane protiv svih bolesti.

Jak imuni sistem organizma ce se izboriti sa vecinom infekcija, upala i drugih bolesti. Nazalost, mali je broj osoba ciji imuni sistem funkcionise 100% punim kapacitetom. U situacijama kad ovaj odbrambeni mehanizam organizma nije u stanju da se sam izbori sa mikrobskim napadima na nase tijelo, primorani smo da koristimo lijekove. Bilo da je sinteticki, ili prirodni, dobar lijek bi trebalo da ima samo jednu funkciju, da pomogne imunom sistemu da eliminise bolest. U praksi, uglavnom, nije tako. Skoro svaki sinteticki lijek ce, pored pomaganja eliminaciji bolesti, ili samo simptoma, ostaviti i negativne posljedice na imuni sistem.

Situacija kod prirodnih lijekova je malo drugacija. Prirodni lijekovi nece ostaviti negativne posljedice ako se pravilno upotrebljavaju. Međutim, pogresno je misljenje da, ako je nesto prirodno, ne moze da nam naskodi. Nestrucna upotreba prirodnih lijekova takođe moze da dovede do negativnih efekata.
Ne postoji lijek koji ce sam od sebe da vas rijesi infekcije, upale, ili bilo koje druge hronicne bolesti. Imunitet organizma je taj koji vodi glavnu bitku. Idealan lijek samo daje podrsku, snabdijevanjuci imuni sistem gorivom i municijom. Ovakva saradnja imunog sistema i lijekova, uspjesna je samo ako imuni sistem vec funkcionise i odrađuje bar jedan dio posla.

Ako imuni sistem nema dovoljan broj boraca, ili obezbijeđenog transporta do zarista bitke, sva municija i gorivo koje mu dajemo kroz lijekove, ostaje neiskoristena. Slab imuni sistem znaci da organizam ne moze poslati dovoljan broj boraca u rat protiv virusa i bakterija, bez obzira na sav arsenal koji smo mu dali medikamentima.

Kako uticati na snagu imunog sistema?
Mozemo uticati pozitivno ili negativno. Stres, losa ishrana, poroci, sinteticki lijekovi, los nacin zivota i genetski naslijeđene anomalije su neki od razloga za slabljenje odbrambene armije tijela. Pravilna ishrana, fizicko vjezbanje, meditiranje, vjezbe disanja, seks, prirodni preparati, su neki od saveznika imunog sistema.

PORED FIZICKIH ANOMALIJA NA URINARNOM TRAKTU, OSLABLJEN IMUNI SISTEM JE GLAVNI RAZLOG ZA VRACANJE INFEKCIJA. Oslabljen imuni sistem, je razlog nastajanja i skoro svake druge bolesti.

Postoje mnogi razlozi zasto imuni sistem gubi svoju snagu. Nabrojacu samo najcesce.

STRES I IMUNI SISTEM:

Stres je uzrok broj jedan za slabljenje naseg odbrambenog mehanizma. Zbog danasnjeg nacina zivota ne mozemo izbjeci dnevni stres, i smijesno mi je kad se pacijentima savjetuje da se ne nerviraju. To me podsjeti na onaj vic, kad se pacijent zali doktoru da mu opada kosa. Doktor kaze: “Pa, kosa vam opada zato sto se nervirate”. Na to ce pacijent: “Kako da se ne nerviram kad mi opada kosa?”.
Toliko je stresa u danasnjem nacinu zivota, da je iluzorno pokusavati savjetovati pacijente da ga izbjegavaju. Kako da izbjegnete stres od guzve u saobracaju? Kako izbjeci stres od povecanja cijena, straha od gubljenja posla, problema sa djecom, svađe sa supruznikom ili partnerom, bolesti drage osobe, itd, itd.

Toliko mnogo stvari doprinosi stresu na koje mi apsolutno ne mozemo uticati. Cak i aktivnosti koje bi trebalo da nam donose zadovoljstvo dovode do stresa. Recimo, posmatranje sportskog događaja gdje vas omiljeni tim ne igra onako kako biste vi voljeli. Igranje drustvenih ili video igrica, ako gubite, dovodi do stresa. Pored negativnog uticaja samog stresa, ljudi u stresnim situacijama, potezu za cigaretom, alkoholom, tabletama za umirenje, ili jos gore, drogama. Svi ovi poroci, sami za sebe dodatno obaraju snagu imunog sistema.
Sta onda obicni smrtnik moze da uradi, ako ne moze da izbjegne stres?
Ono sto mi mozemo uciniti je da eliminisemo ili minimalizujemo posljedice stresa. Postoji vise nacina da se ovo postigne. Ovdje cemo se, zbog jednostavnosti, baviti samo pojacanjem imunog sistema kroz pravilniji nacin ishrane. Meditacija, vjezbe disanja, i neke druge aktivnosti za saniranje posljedica vrlo jakih stresnih situacija i dovođenje tijela, uma i duha u cjelovito stanje u skladu sa prirodnim zakonima, su presiroka tema za ovaj clanak, i time cemo se baviti nekom drugom prilikom.

NEPRAVILNA I LOSA ISHRANA:

Imuni sistem djeluje uz podrsku minerala, vitamina, enzima, proteina, ugljenih hidrata, dobrih masnoca i ostalih hranljivih elemenata. Vecinu elemenata potrebnih imunom sistemu unosimo u organizam putem ishrane. Drugi elementi, koje organizam sam proizvodi, su zavisni, ili se ne mogu proizvesti, bez onih koje unesemo kroz usta. Mnogi ljudi misle da se pravilno hrane ako cesto jedu povrce. Nacin pripreme namirnica, uobicajen kod nasih naroda i narodnosti, uglavnom unisti sve ljekovite i hranljive elemente iz povrca ili voca. Pravilna ishrana je najbolji nacin da se pojaca snaga imunog sistema, a nepravilna, siguran nacin da se imuni sistem oslabi.

LOSA PROBAVA:

Bez obzira koliko ljekovitih i hranljivih materija unosimo u organizam, putem ishrane ili suplemenata, necemo imati velike koristi od njih ako ih organizam ne apsorbuje putem metabolizma. Dobra probava je vrlo vazan dio imunog sistema. Ako se hrana ne provari dobro, vitamini, minerali, i ostali elementi koji pomazu imunom sistemu ostaju neiskoristeni, i imuni sistem ne dobija gorivo potrebno za pravilno funkcionisanje. I na probavu se moze uticati promjenama u ishrani.

ANTIBIOTICI I DRUGI SINTETICKI LIJEKOVI. Antibiotici su dizajnirani da unistavaju bakterije i viruse koji izazivaju infekcije u organizmu. Eh, kad bi samo unistavali zloceste bakterije. Na zalost, antibiotici unistavaju i dobre bakterije, koje direktno pomazu imunom sistemu. Svaki progutani antibiotik ce djelimicno oslabiti imuni sistem.
Ovo nije sve. Posto se antibiotski lijekovi podvrgnu metabolizmu, jetra je ta koja treba da preradi otpadne materije ovih lijekova i eliminise ih iz organizma. Na zalost, kod nekih antibiotika to nije moguce, te jetra pocne da talozi toksicne materije u samoj sebi. Takođe kod precestog uzimanja sintetickih lijekova, jetra nema vremena da eliminise sve otrovne supstance, pa ih takođe talozi. Ovo smanjuje funkcionalnost jetre, koja je glavni organ imunog sistema. Jetra je ta koja regulise sve vazne elemente potrebne za odbranu organizma. Pravilna ishrana ce pojacati funkcije jetre i pomoci pri eliminaciji toksina. Za vise informacija o stetnom uticaju antibiotika preporucujem da procitate moj clanak “Antibiotski paradoks” https://eserihija.com/antibiotski-paradoks/.

HEMOTERAPIJA ILI KEMOTERAPIJA I RAZNA DRUGA ZRACENJA:

O ovome ne treba mnogo ni govoriti. Ovi tretmani unistavaju celije, bez obzira jesu li zdrave i korisne, ili zlocudne. Ovo je najbrzi nacin za unistavanje imunog sistema.

NEPRAVILNA FUNKCIJA JETRE:

Bilo koja nepravilnost u funkciji jetre, automatski oslabljuje imuni sistem. Vec sam objasnio da je jetra glavni organ imunog sistema. Nefunkcionalna jetra = nefunkcionalan imuni sistem. Za dodatne informacije o nepravilnim funkcijama jetre posjetite nasu web stranicu http://jetra.org

BAKTERIJSKE I VIRUSNE UPALE I INFEKCIJE:

Ovo bi pod normalnim okolnostima vjerovatno trebalo da bude najbezazleniji nacin oslabljivanja imunog sistema. Kako? Ako, na primjer, dobijemo najobicniju prehladu, jak imuni sistem se aktivira, i bori protiv virusa. Zavisno od snage odbrambenog mehanizma, prehlada moze trajati 3 do 15 dana. U ovim momentima imuni sistem je u stvari opterecen vise nego sto je oslabljen. Ako je samo prehlada u pitanju, po zavrsetku virusnog napada, poslije kraceg vremena, imuni sistem ce se vratiti u normalu. Problem je ako pored prehlade dobijemo, na primjer, i urinarnu infekciju. Imuni sistem je vec opterecen borbom protiv virusa prehlade, i nema dovoljno snage da se bori i protiv bakterija koje izazivaju urinarnu infekciju. Problem postaje jos veci, ako ste zbog prehlade uzeli antibiotike.

IMUNITET, PUSENJE I IZLAGANJE DUVANSKOM DIMU:

Moj dobar prijatelj, novinar, autor nekoliko knjiga i veliki poznavalac prirodnog lijecenja, Ramo Kolar, mi je rekao jednom prilikom, da se jedan broj ljekara, koji nije u stanju da vam medicinski pomogne, opravdava cinjenicom da koristite duvan. Da li je tacna njegova teorija, da doktori koji ne znaju kako da vam pomognu, opravdavaju svoju nemoc cinjenicom da ste pusac? Svi znamo da je pusenje stetno, ali da li je to jedino objasnjenje za bilo koji zdravstveni problem? Ja imam argumente po kojima bih mogao da se slozim i sa ljekarima, a i sa mojim prijateljem Kolarom.
Znam da je licemjerno nalaziti razloge za podrzavanje dvije suprotne teorije, ali prije nego sto pocnete da me zovete licemjerom, dozvolite mi da iznesem nekoliko cinjenica. Necu nista novo reci ako kazem da je pusenje jako stetno. Nije u pitanju samo duvan, vec i hemikalije koje se naknadno dodaju u cigarete u procesu proizvodnje. Udisanjem dima iz cigareta unosite veliki broj toksina i slobodnih radikala u organizam. Pusenjem ne trujete samo sebe, vec i sve one koji su iz bilo kojih razloga primorani da udisu dim iz vasih cigareta (“pusenje iz druge ruke”). Slobodni radikali i toksicne materije koje dimom unosite u organizam slabe imuni sistem, i uzrokuju cijeli niz bolestina. Dokazano je da osobe koje su nepusaci, a zive sa pusacima, imaju oslabljen imuni sistem, i cak mogu da dobiju rak pluca izazvan duvanskim dimom.
Roditelji koji puse u zatvorenom prostoru gdje su djeca prisutna, u kuci ili automobilu, apsolutno, 100%, bez ikakve sumnje, truju svoju djecu. Prema tome prestanite da budete neodgovorni, da ne kazem idioti, i ne izlazite djecu duvanskom dimu.
Da ponovim jos jednom, duvanski dim slabi imuni sistem, bilo da ste pusac, ili da ste samo izlozeni duvanskom dimu. Trovanje drugih dimom iz vasih cigareta je glavni razlog zasto je pusenje postalo zabranjeno na javnim mjestima u Americi, Kanadi i mnogim drugim zemljama svijeta. Toliko o podrzavanju ljekara, koji ne mogu da vam pomognu zato sto ste pusac.

Da sad iznesem cinjenice koje podrzavaju teoriju velikog poznavatelja prirode i prirodnog lijecenja, Rame Kolara. Ljekari koji ne poznaju mehaniku rada imunog sistema ce uvijek naci razlog da opravdaju nemogucnost poboljsavanja vaseg zdravstvenog stanja u duvanu i pusenju. Ovdje ne mislim na mehaniku rada imunog sistema opisanu u medicinskim udzbenicima: “Kad strano tijelo udje u organizam, limfociti se pretvore u T-celije i bla, bla, bla…”. O ovome cemo kasnije. Mislim na uticaj i djelovanje kompleksnog sistema vitamina, minerala, aminokiselina i proteina i njihove funkcije u odbrani i podrzavanju organizma. Lako je ljekaru savjetovati da morate baciti duvan. Medjutim, cinjenica je da prestati pusiti nije lako. Ako nije pitanje zivota i smrti, vecina pusaca poslije prekida ce se ranije ili kasnije vratiti ovom poroku. Mozda vam je malo cudno da se ovoliko zadrzavam na pusenju na sajtu koji se bavi problemima izazvanim urinarnim i vaginalnim infekcijama. Vjerujete mi kad kazem da razloga ima. Cast izuzecima, ali ja znam da veliki broj nasih ljekara spada u grupu hronicnih i teskih pusaca. Kad vas ljekar, koji je pusac, zahtijeva od vas da bacite cigare, trazite da i on uradi isto, ili neka se obrazuje o mehanici rada imunog sistema, i nadje nacin da minimizira stetna djelovanja duvanskog dima. Ne zelim da podrzavam koristenje duvanskih proizvoda, ali postoje nacini da se stetna djelovanja pusenja i nedobrovoljnog udisanja duvanskog dima znatno umanje. Kazem, umanje, a ne eliminisu.

Uzmimo na primjer vitamin C, koji je jedan od osnovnih vitamina potrebnih za pravilno funkcionisanje imuniteta. Ovdje sad dolazi do izrazaja poznavanje prave mehanike rada imunoloskog sistema. Kad imuni sistem otkrije prisustvo toksina u organizmu, koji pored pusenja mogu biti uneseni u organizam zagadjenim vazduhom, udisanjem toksicnih isparenja iz hemikalija kao sto su sredstva za ciscenje, vitamin C se aktivira, i na odredjen nacin veze za te toksine, te ih eliminise iz organizma. Koliko ljudi zna koje su jos funkcije vitamina C u organizmu, osim da je dobar za prehlade? Ja cu nabrojati neke, a vi zakljucite da li vam je vas ljekar to objasnio.
Vitamin C pomaze regeneraciju vitamina E. Necu se sad upustati u funkcije vitamina E, posto bi to uzelo mnogo vremena, ali vjerujte mi kad kazem da je ovaj vitamin, takodje, izuzetno vazan. Vitamin C pomaze odvajanje zeljeza iz hrane prilikom metabolizma i apsorbovanje ovog elementa u organizam. Nedostatak vitamina C moze izazvati nedostatak zeljeza, sto izaziva anemiju. Ovaj vitamin zajedno sa vitaminom D, pomaze apsorbovanju kalcijuma, sto odrzava zdravlje kostiju. Vitamin C sprecava ostecenja unutrasnjeg dijela celija. Ostecenje unutrasnjeg dijela celije, direktno ostecuje DNK sto dovodi do formiranje kancerogenih materija i stvaranje tumora.
Da li sam rekao dovoljno o vitaminu C, ili bi trebalo jos? Mozete se zapitati, kako da nisam povezao urinarne i vaginalne infekcije sa vitaminom C? Proizvodnja bijelih krvnih zrnaca, proteina i interferona, koji su prva linija odbrane u borbi protiv bakterijskih i virusnih infekcija, direktno zavisi od nabavljive kolicine vitamina C. Dokazano je da nedostatak vitamina C moze izazvati infekcijske upale uha, urinarne, vaginalne i plucne infekcije.

Kako nas organizam koristi potrebne elemente?
Vec znamo da vitamin C ima vise funkcija. Organizam ce uzeti nabavljive kolicine vitamina C i usmjeriti ih tamo gdje smatra da su najpotrebnije. Recimo, za podrzavanje zdravlja kostiju ili za regeneraciju vitamina E. U slucaju pocetka bakterijske ili virusne infekcije, desava se da tijelo nema dovoljne kolicine vitamina C da podrzi sve funkcije u kojima bi trebao sudjelovati. Cesto imuni sistem ostaje uskracen i nema sve potrebne elemente da se bori protiv bakterija kao sto je eserihija koli.

No, da se vratimo na pusenje. Unosenjem toksicnih elemenata i slobodnih radikala duvanskim dimom, povecavamo potrosnju vitamina C, posto se vitamin C veze za ove stetne elemente s ciljem da ih neutralizuje. Sta bi dobar ljekar trebalo da savjetuje pusacu, ili nekom ko je cesto izlozen duvanskom dimu? “Znacajno pojacajte unosenje vitamina C u organizam”, bio bi pravi savjet.
Dok nekim osobama treba samo 40 miligrama dnevno vitamina C, dotle nekim drugim je potrebno 1000, ili cak mnogo vise. Neko je bio vrijedan, i izracunao da svaka cigareta potrosi 25 miligrama vitamina C. Dvije kutije cigara, i 1000 miligrama je izgubljeno. Prosjecna osoba, koja se relativno zdravo hrani, dnevno kroz ishranu unosi u organizam samo 60 do 100 miligrama vitamina C. Vitamin C nije jedini elemenat potreban organizmu cija je potrosnja znacajno povecana pusenjem. Na primjer, folna kiselina i drugi vitamini iz grupe B se trose vise ako ste pusac. Dobar ljekar pored savjeta za prestanak pusenja ce vam dati i alternativne savjete, to jest, kako da znacajno smanjite stetna djelovanja duvanskog dima, ako iz bilo kojih razloga niste u stanju da prekinete sa ovim porokom.

Potrebne količine vitamina C za jačanje imuniteta

Vitamn C je osnovni vitamin za jačanje imunog sistema. Bez dovoljno vitamina C ni ostali vitamini i minerali se ne apsorbuju dobro u organizmu. Preporučene doze od zdravstvenih organizacija sa sramno male i stvarne doze su nekoliko stotona puta više.
Kod čestih infekcija urinarnog trakta potrebne su doze od 6000 do 15000 miligrama dnevno. (6 do 15 tableta od 1000 miligrama svaki dan).  Pogledajte informativni video Televizije PINK o potrebnim količinama vitamina C.

ALKOHOL I IMUNITET:

Casa ili dvije crnog vina ce poboljsati krvnu sliku. Crno vino ima i antioksidantna svojstva, te pomaze imunom sistemu. Casa dobrog piva ce nam dati neke od vitamina iz kompleksa B. Umjereno konzumiranje alkohola nije stetno pod uslovom da je ostatak ishrane pravilan. Previse alkohola steti jetri. Jetra moze da preradi jedno pice svakih 30 minuta. Popijte dva piva u roku od 20 minuta i opteretili ste jetru. Dok metabolizirate alkohol, velike kolicine vode se protjeravaju kroz bubrege, u svrhu eliminacije alkohola iz krvotoka. Ova ista voda, pored alkohola, odnosi i vece kolicine, u vodi rastvorljivih minerala, kao sto su: potasijum, sodium, zeljezo, cink i bakar.
Poremecen nivo minerala je jedan od razloga takozvanog jutarnjeg mamurluka, i umora poslije nocnog pijancenja. Nedostatak minerala takodje negativno utice na imuni sistem. Vecina minerala ne moze da se proizvede u organizmu, i imuni sistem zavisi iskljucivo od kolicina unesenih putem ishrane. Ne morate biti hronicni alkoholicar, pa da alkoholom pocnete obarati snagu imunog sistema. Visegodisnje, svakodnevno pijuckanje, boemski nacin zivota uz neredovnu i losu ishranu, nece samo negativno uticati na imuni sistem, vec moze da izazove i cirozu jetre. Osobe sa poremecenom funkcijom jetre treba potpuno da izbjegavaju alkohol.

KOFEIN, KAFA, KOLE I INFEKCIJE

Jedna do dvije solje kafe dnevno ne predstavljaju problem. Stavise, kafa ima vise antioksidanata nego zeleni caj. Ako pijete vise od dvije kafe dnevno sa secerom, ili bilo koje gazirano pice koje sadrzi kofein, povecavate potrebe organizma za folicnom kiselinom, koja je u stvari jedan od vitamina iz grupe B. Nedostatak folicne, ili folne kiseline, uzrokuje nepravilan razvoj crvenih krvnih zrnaca, sto direktno utice na slabljenje imuniteta. Folna kiselina ima jos dosta vaznih funkcija u organizmu. Da napomenem da pusenje i alkohol, takodje dovode do pomanjkanja ovog vaznog vitamina. Smatra se da preko 90% ljudi ne unosi dovoljne kolicine folicne kiseline u organizam.

GOJAZNOST I IMUNITET:

Visak kilograma i masnoce u organizmu dovodi do povisenog holesterola i homocisteina, sto opet dovodi do zapusavanja krvnih sudova i uzrokuje oslabljen transport i apsorbovanje elemenata potrebnih imunom sistemu. Pored toga, gojazne osobe se ne hrane pravilno i ne unose u organizam imunom sistemu potrebne elemente. Niko se nije ugojio jeduci velike kolicine svjezeg povrca.

DROGE I HIV VIRUS:

Mislim na teske droge kao sto su kokain, heroin, metadon, LSD itd. Zasto sam povezao drogu sa HIV virusom? Smatra se da je HIV najveci neprijatelj imunog sistema i da je to virus koji izaziva famoznu SIDU (AIDS). Nova istrazivanja, a i veliki broj naucnika tvrdi da su teske droge glavni uzrok SIDE, a ne HIV virus i seksualni odnosi, kako se to u javnosti predstavlja. SIDA je u stvari stanje organizma uzrokovano totalnim raspadom imunog sistema, bez obzira zbog kog razloga je doslo do njegove potpune disfunkcije. Mnogi oboljeli od SIDE su umrli, a da nisu bili zarazeni HIV virusom. Narkomani, dugom upotrebom droga, potpuno uniste imuni sistem i umiru. Umiru od potpunog krahiranja imunog sistema izazvanog upotrebom droga, a ne zbog HIV virusa. Medjutim, iz nekih razloga, o kojima ne bih sada pisao, svi smrtni slucajevi izazvani bilo kakvim potpunim krahiranjem imunog sistema se pripisuju SIDI, za koju se pogresno tvrdi da je izazvana HIV virusom. Ako ste kojim slucajem testirani na HIV, i test se pokaze pozitivnim, nema razloga za paniku. Evo zasto.

Broj jedan, testovi ne pokazuju da ste zarazeni HIV virusom. Pozitivan test pokazuje samo prisustvo HIV-antitijela, koje je nas imuni sistem stvorio u svrhu odbrane protiv HIV-a. Ovo znaci da ste nekad bili izlozeni ovom virusu, i da je imuni sistem na to reagovao, sto ne znaci da je virus jos uvijek prisutan u organizmu.

Broj dva, cak i ako je HIV virus jos uvijek prisutan, jak imuni sistem ce lako izaci na kraj sa njim. HIV je slab virus i dobar imuni sistem nema problema sa njegovom eliminacijom. Problem je u tome, sto je javno mnjenje podiglo toliku hajku i uzbunu oko HIV-a i njegove povezanosti sa SIDOM, da osobe koje dobiju pozitivne HIV testove, momentalno padnu u depresiju, to jest, u izrazito stanje stresa. Vec sam ranije rekao da je stres jedan od glavnih razloga slabljenja imunog sistema. Osobe koje su testirane kao HIV pozitivne, vec imaju izgradjeno misljenje o neminovnom umiranju, sto je potpuno pogresno.
Stresu doprinosi i negativno emocionalno stanje izazvano pogresnim moralnim normama. HIV pozitivne osobe se uglavnom povuku u sebe i zbog stida, ili one poznate: “Sta ce svijet reci?”, sto jos vise podize nivo stresa. Kod HIV pozitivnih osoba, stres i sinteticki lijekovi su ti koji pocnu da slabe imuni sistem, a ne HIV virus. Na zalost, poznati su mi slucajevi besmislenih samoubistava zbog pozitivnih HIV testova.

Napominjem jos jednom da pozitivan HIV test, ne znaci skoro nista, pogotovo, ne znaci da cete umrijeti od SIDE! Ako ste HIV pozitivni na testu, potrebno je da povedete racuna o jacanju imunog sistema, a ne da utonete u brige i depresiju. Poznati americki kosarkas iz Los Andjeles Lejkersa, Magic Johnson, je prije vise od 20 godina testiran pozitivno na HIV, pa i do dana danasnjeg nema apsolutno nikakve komplikacije, kao ni mnogi drugi koji nisu dozvolili da ih obori sama rijec “HIV”. Narkomani treba da strahuju i znaju da ce ranije, ili kasnije, imuni sistem zbog drogiranja krahirati i dovesti do tragicnog ishoda.

VISAK ILI MANJAK ZELJEZA U KRVI:

Zenama zbog menstrualnog ciklusa, trudnoce, ili dojenja, treba vise zeljeza nego muskarcima. Smatra se da vecina zena, uzima samo 60% od potrebnog zeljeza. Medjutim, visak takodje moze da izazove pad imunog sistema. Previse zeljeza u krvi pojacava razmnozavanje bakterija. Ishranom nije moguce unijeti vise zeljeza nego sto je potrebno, ali morate biti pazljivi sa zeljezom iz suplemenata. Ne uzimajte vise nego sto je preporuceno. Obicno izmedju 10 i 25 miligrama.

DRUGA MEDICINSKA STANJA I IMUNITET:

Genetska ili stecena medicinska stanja takodje uzrokuju slabljenje imunog sistema.

Sada, kad ste upoznati sa nekim od razloga obaranja snage imunog sistema, mozemo poceti sa popravljanjem situacije. Ovo ne samo da ce vam pomoci u borbi protiv urinarnih i vaginalnih infekcija, vec i protiv svih drugih hronicnih oboljenja, ukljucujuci i ona najgora, kao sto su tumori, bolesti jetre, srcani i mozdani udari, dijabetes itd. Savjeti ce vam takodje pomoci da regulisete tezinu, ako ste gojazni, te da umanje visak holesterola i homocisteina. Prema tome, korist se ne zavrsava samo na eliminaciji peckanja prilikom mokrenja, ili svraba tamo gdje se ne mozete pocesati na javnom mjestu.

Svaki od gore navedenih razloga, sam po sebi negativno utice na imuni sistem. Koliko osoba moze da nadje sebe u nekoj od gore navedenih kategorija? Pusaci, uglavnom piju i velike kolicine kafe. Osobe koje piju mnogo kafe, uglavnom se ne hrane pravilno. Ako jos pijete i alkohol, ili se “kljukate” antibioticima, ili drugim sintetickim lijekovima, ne preskacite ni jedno slovo od ovoga sto slijedi.

PROBLEM OSLABLJENOG IMUNOG SISTEMA, U VECINI SLUCAJEVA, MOZE DA SE RIJESI PRAVILNOM ISHRANOM, VITAMINSKIM SUPLEMENTIMA, I MALIM PROMJENAMA U NACINU ZIVOTA.

Moja supruga i ja pripremamo knjigu koja se bavi iskljucivo pravilnom ishranom i imunim sistemom. Izdavac knjige nam je savjetovao da ne objavljujemo na internetu informacije koje ce se naci u knjizi. Medjutim, mi smo odlucili da ga ne poslusamo, i ovde objavljujemo dijelove knjige, koji ce vam pomoci u rjesavanju urinarnih, vaginalnih i drugih zdravstvenih problema. Razlog nepostivanja savjeta izdavaca je stres. Ne vas stres, nego nas licni. Neko moze da se zapita: “Kakve veze ima njihov stres sa mojim zdravstvenim problemima?” Evo kakav:

Mi mozemo dobiti dnevno veliki broj pisama, poruka, ili telefonskih poziva od osoba koje se zahvaljuju na uspjesnom djelovanju nasih preparata, i samo jednu informaciju gdje nasi proizvodi nisu pomogli. Koliko god zadovoljstva imamo od informacija o pozitivnim rezultatima, toliko je za nas stresno cuti samo jednu negativnu vijest. Vjerujte mi kad kazem da je za nas mnogo jaci negativan uticaj te jedne neuspjesne terapije, nego sto je pozitivan efekat od stotina uspjesnih.
Finansijski faktor je i za nas vrlo vazan kao i u bilo kojem drugom poslu, medjutim, smatramo da je mnogo vaznije raditi posao sa ljubavlju i strascu, nego pokusavati naplatiti za svaki savjet. Vece nam je zadovoljstvo cuti rijeci zahvalne majke, nego finansijska dobit prodanog preparata ili savjeta.

Nije bitno sta je vase zanimanje i cime se bavite. Ako ga obavljate predano i strastveno kao sto ga je obavljao moj otac, i kao sto sad radimo moja supruga i ja, i finansijska dobit ce neosporno doci na kraju. Zbog ovih razloga smo i napravili www.eserihija.com, web sajt, gdje smo pored korisnih informacija objavili i recept naseg UROLOSKOG CAJA, i nacin pripreme CAJA OD PIREVINE (sve prema recepturi dr Hasanagica) i nismo obavezali nase pacijente da kupuju ove proizvode iskljucivo od nas.

Treba imati na umu da svi nasi radovi, objavljeni na internetu, podlijezu istim autorskim pravima kao i radovi objavljeni u knjigama. Nije dozvoljeno objavljivati ove tekstove u cjelosti ili djelimicno bez pismenog odobrenja autora, to jest, moje supruge ili mene, u bilo kojoj formi, ukljucujuci i sredstva javnog informisanja, kao i digitalne medije (internet, memorijske kartice) ili bilo koji drugi medij koji omogucava masovno kopiranje i distribuciju.
Na internetu se vec mogu naci sajtovi koji koriste nase tekstove, i sto je jos gore, pojavili su se falsifikatori nasih E-Kapi, koji besramno koriste cak i ime moga oca za prevarantski marketing. Napominjem, da se originalne E-Kapi mogu nabaviti iskljucivo kod saradnika koji su navedeni na www.eserihija.com web sajtu https://eserihija.com/contact/
Naravno, mi nemamo nista protiv ako odstampate par kopija ovih savjeta i dijelite ih sa familijom ili prijateljima, ali bih vas zamolio da ostavite adresu ovog web sajta, ili nase kontakt informacije.

A sad je vrijeme da zasucemo rukave i damo dovoljno goriva i municije odbrambenom sistemu naseg zdravlja.

POZNAVANJE MEHANIKE RADA IMUNITETA

Ja koristim termin “mehanika imunog sistema” da bi prosjecni citaoci lakse razumjeli. Imunitet je, inace, mnogo kompleksniji nego mehanicka masinerija, i predstavlja skup fizickih, biohemijskih akcija i reakcija, mentalnog, to jest, emocionalnog stanja organizma i naseg spiritualnog bica.
Vazno je upoznati se sa ovim sistemom. A evo zasto.

Dokazano je u naucnim centrima, da mi mozemo pozitivno uticati na rad imunog sistema, ako imamo konkretnu sliku kako on radi. Nauka koja se bavi ovim fenomenom zove se psihoneuroimunologija, i pokazuje kako nacin razmisljanja i ponasanja utice na imuni sistem. Dokazano je da jasna mentalna slika nacina rada imunog sistema, na neki nacin pojacava njegove funkcije. Postoje mnogi dokazi koji potvrdjuju ovu teoriju.
Imuni sistem je odbrambeni mehanizam tijela. Zadatak mu je da identifikuje, pronadje gdje se nalaze, i unisti bioloske neprijatelje, prije nego ovi nanesu znacajne stete organizmu. Ovi bioloski neprijatelji mogu biti: bakterije, virusi, gljivice, toksini, i slobodni radikali, koji pomazu formiranju kancerogenih celija. Mikrobski neprijatelji organizma ce pokusati da se hrane nasim tkivom i/ili hranljivim materijama koje su nama potrebne. Ako im to podje za rukom, postajemo bolesni, i, u najgorim slucajevima, mozemo da umremo.
Posao imunog sistema je da ih unisti, prije nego oni uniste nas.

Evo i malo sireg objasnjenja rada ovog sistema. Pored kompleksnosti cijelog sistema, postoje cetiri kljucna dijela koja treba da razumijemo.

Broj jedan – T-celije, to jest, specijalna vrsta limfocita,
Broj dva – antitijela,
Broj tri – timus,
Broj cetiri – makrofagi.

Da vas ne zbunjujem lekcijama iz biologije ili medicine kako ovi elementi funkcionisu, dacu jednostavan primjer.
Recimo, na neki nacin pokupite virus obicne prehlade. Fizicki, mi necemo osjetiti, ali ovaj virus ce naci put u nas krvotok i poceti brzo da se umnozava. Virus ima samo jedan cilj, da okupira vase celije. Eventualno, ako organizam ne ucini nista, virus ce okupirati svaku vaznu celiju, i poremetiti njihovo funkcionisanje, sto dovodi do pojave simptoma i bolesti.
Na svu srecu, imuni sistem nije ljubitelj ovog virusa i zapocinje aktivnosti za njegovu eliminaciju. Prilikom multipliciranja, virus ce se susresti sa limfocitima, to jest sa takozvanim bijelim krvnim zrncima. Recimo da su limfociti prvi red odbrane naseg organizma. Izracunato je da tijelo ima oko trilion limfocita, to jest oko 3000 u svakoj kapi krvi.
Jedan dio limfocita prodje kroz organ poznat kao timus (thymus). Uz pomoc enzima limfociti se u timusu od odbrambenih boraca pretvore u napadace, i dobijaju ime T-celije. Pored napadacke naravi, T-celije imaju jos jedan talenat. Mogu da razlikuju neprijateljske viruse i bakterije od prijateljskih, to jest, znaju sta normalno pripada organizmu, a sta su uljezi. Ovo im omogucava da napadaju svako strano tijelo u organizmu, ukljucujuci i nase celije koje su postale maligne.

T-celije pocinju onda da se razmnozavaju da bi premasile broj bakterija ili virusa, i pocinju da okruzuju celije u kojima su se neprijatelji nastanili. Kad ih okruze, pocinju da ih guse tako sto stvaraju hemijske otrove koji uzrokuju pucanje i unistavanje zarazenih celija. U nekim slucajevima mozete vidjeti djelovanja ovih otrova, kroz crvenilo ili otekline na kozi. Neke od ovih hemikalija daju signal mozgu da poveca tjelesnu temperaturu u svrhu brzeg rada imunih celija.

Ovo nije sve. Imunitet pocinje da ubacuje jos jedanu armiju boraca protiv uljeza, i to su antitijela. Antitijela djeluju kao teledirigovane rakete, te napadaju i vezu se za strana tijela u organizmu. Sta se desava kad se antitijela vezu za strano tijelo? Imuni sistem aktivira i cetvrto oruzje u borbi protiv infekcija, to jest makrofage (macrophages). Ovo je jos jedna vrsta bijelih krvnih zrnaca. Sta rade ovi makrofagi? Jedu. Upravo tako. Cak i njihovo ime u prevodu znaci “veliki jedaci”. Makrofagi ce pojesti sve sto je okruzeno antitijelima.

Kad ova cetiri elementa imuniteta rade svoj posao potpuno pravilno i punom snagom, virusi i bakterije nemaju sansu. Nemojte misliti da imuni sistem radi samo kad smo bolesni. Simptomi bolesti su samo znak najvecih borbi imunog sistema. Ovaj odbrambeni mehanizam radi svake sekunde i eliminise milijarde mikroorganizama koji neprekidno ulaze u organizam, a da mi to i ne osjetimo.
Trebalo bi da vam je jasno zasto je vazno snabdijevati imuni sistem svim potrebnim hranjljivim elementima za njegovo neprestano djelovanje. Nefunkcionalan imuni sistem, ne samo da ne moze da se bori protiv svih uljeza, nego ne moze da unisti ni vec ostecene celije, koje eventualno mogu da postanu kancerogene.

ELEMENTI POTREBNI IMUNOM SISTEMU

Organizam proizvodi oko 200.000 novih imunih celija svake sekunde. Fabrici sa ovolikom produktivnoscu je potreban konstatan izvor sirovina, ili jos bolje da kazem, potrosnog materijala.
Zbog opsirnosti informacija, necemo se pojedinacno baviti svim funkcijama svakog vitamina, minerala i ostalih elemenata potrebnih za odrzavanje zdravlja. Te informacije moci cete naci u nasoj buducoj knjizi. Ovdje cemo nabrojati samo koji su vam elementi potrebni, gdje ih mozete naci i kako pripremiti namirnice u svrhu maksimalnog iskoristenja svih ljekovitih i hranljivih materija u njima. Pravilnim izborom namirnica i njihovom pravilnom pripremom, za relativno kratko vrijeme cete znacajno pojacati snagu imunog sistema. Ovo ne samo da ce ubrzati rjesavanje urinarnih i vaginalnih infekcija, nego ce uciniti da se generalno osjecate bolje i energicnije, te da cete se rijesiti drugih vec postojecih ili sprijeciti pojavu novih problema.

OSNOVNI ELEMENTI POTREBNI IMUNOM SISTEMU

– Vitamin A – nedostatak vitamina A dovodi do umanjenja broja T-celija.
– Vitamini iz grupe B – nedostatak izaziva nemogucnost stvaranja antitijela. Posebno
nedostatak vitamina B6 i B12.
– Vitamin C – najvazniji od svih vitamina. Bez ovog vitamina funkcije makrofaga su
nemoguce.
– Cink – ono sto je vitamin C medju vitaminima, to je cink medju mineralima. Bez
dovoljno cinka, limfne zlijezde se skupljaju, ukljucujuci i timus, sto dovodi do
nemogucnosti proizvodnje T-celija.
– Selenijum – nedostatak izaziva smanjenje aktivnosti i broja antitijela.
– Aminokiseline – aminokiseline su neophodne za proizvodnju antitijela. Takodje osnovni
su materijal za izgradnju svake celije organizma.

Ovo su samo osnovni elementi potrebni imunom sistemu. Postoji oko 50 vaznih elemenata, neophodnih za pravilno funkcionisanje odbrambenog sistema organizma i veliki broj pomocnih. Nedostatak drugih elemenata koji nisu direktno vezani za imunitet, takodje imaju negativan efekat na rad sistema. Vec ste ranije mogli procitati na koji nacin nedostatak folne kiseline uzrokuje i slabljenje imunog sistema.

NEKI IZVORI BOGATI ELEMENTIMA POTREBNIM IMUNITETU:

Bijeli luk;
Kupusaste biljke (kupus, karfiol, brokoli, prokelj, kelj, rastika, blitva);
Limun i drugo citrusno voce;
Crni luk;
Paprika;
Svi pcelinji proizvodi (med, maticna mlijec, propolis, polen);
Spinat (spanac);
Mrkva;
Borovnica;
Jabuka;
Banana;
Jagoda;
Jogurt, kefir;
Riba (posebno losos, tuna, pastrmka, bakalar, sardine);
Orasi, badem, sjeme suncokreta i bundeve;
Pasuljasto povrce (grah, grasak, socivice ili leca, leblebije);
Maslinovo ulje (Djevicansko, hladno cijedjeno);
Susamovo ulje;
Laneno ulje;
List maslacka;
Basilika ili bosiljak;
Kadulja ili zalfija;
Origano;
Morska so;
Dzigerica (meso, a pogotovo jetra su jedini izvori vitamina B12, vegeterijanci bi trebalo
da uzimaju ovaj vitamin putem suplemenata);
Ostalo voce, povrce, zitarice i meso, pripremljeno na pravilan nacin.

Postoje i drugi, manje ili vise, bogati izvori hranljivih i ljekovitih materija, medjutim, nabrojali smo samo one koji su dostupni skoro svakoj osobi i u skoro svako doba godine. Nema svrhe pisati o kineskom kupusu, papaji, amaratu, ako nemate gdje da ih kupite, ili ako ce vas kostati malo bogatstvo.

KLIKNITE OVDJE ZA PRAVILAN IZBOR I NACIN PRIPREME NAMIRNICA 

Autor: Vedran Hasanagić
Natural-E International

REGISTRACIJA E-KAPI

REGISTRACIJA E-KAPI

Licensing Document Acknowledgement od 26. 03. 2009. godine Kanadskog Ministarstva zdravlja (Health Canada), File number 142998, Company code 23895, odnosno NPN 80023108, od strane Natural Health Products Directorate (NHPD), odnosno Bureau of Product Review and Assessment (BPRA), Biroa za pregled i procenu proizvoda Kanadskog Ministarstva zdravlja POTVRĐUJE SE da su E-KAPI prošle sve nivoe procene, da su BEZBEDNE ZA LJUDSKU UPOTREBU po zdravstvenim propisima Kanade. Ovim dokumentom se dozvoljava slobodno stavljanje u promet E-KAPI na tržištu Kanade i USA.

Prema stručnom mišljenju Katedre za bromatologiju Farmaceutskog fakulteta u Beogradu br. 1471/2 od 21. 06. 2010. godine, a u skladu sa Pravilnikom o uslovima u pogledu zdravstvene ispravnosti dijetetskih namirnica koje se mogu stavljati u promet (Sl. list SFRJ 4/85), u smislu člana 2, E-KAPI se svrstavaju u DIJETETSKE NAMIRNICE, a prema članu 3. istog Pravilnika pripadaju grupi 13, „ostale dijetetske namirnice“. S obzirom na sastav i količinu aktivnih komponenti, po mišljenju Katedre za bromatologiju, E-KAPI odgovaraju grupi DIJETETSKIH SUPLEMENATA.

Zavod za javno zdravlje Srbije, Valjevo (ID br. N861 od 28. 07. 2010. godine), posle izvršenog Fizičko-Hemijskog ispitivanja i Mikrobiološkog ispitivanja, na osnovu izjave laboratorije o usaglašenosti i rezultata laboratorijskih ispitivanja UTVRĐENO JE da E-KAPI, tečni instant čaj, deklarisane neto zapremine 50 ml, ISPUNJAVAJU USLOVE u odnosu na kontrolisane pokazatelje, prema odredbama Pravilnika o mikrobiološkoj ispravnosti namirnica u prometu (Sl. list SRJ br. 26/93, 53/95 i 46/2002) i Pravilnika o kvalitetu i drugim zahtevima za čaj, biljni čaj i instant čaj (Sl. list SCG br. 51/05).

Licenca za prodaju na tržištu Evropske unije EU br. 40103411190.